Druga po redu Tura na Gornji kraj ove godine i ovaj put na drukčiji način, isto tako lijepa kao i prošlogodišnja. Polazna točka bila je iz Pribilovića Knafelčevom stazom do vrha Kicelja na Vilenici, koji je ujedno i najviša točka ove staze sa svojih 1.234 m n/v.
Kroz Pribiloviće, prigradsko naselje smješteno na južnim obroncima Vilenice, pitomo, idilično mjesto na sunčanoj strani tik do grada, vodi asfaltni put u dužini jednog kilometra nakon čega se produžava šumskom trasom prema Vilenici. Tu nam se pridružio Karlo sa velikim škarama koje je često koristio čisteći stazu kako bi bila što prohodnija i preglednija. Šumska vila koja je izrađena u sklopu Kiparske kolonije treba biti smještena na travnatoj uzvisini na početku šumske staze i koja nakon kilometra makadama se odvaja kroz crnogoričnu šumu blagom položenom trasom.
Kolona od tridesetak planinara laganim hodom upijala je šumski prostor sunčanog jutra. Divna šuma Hrastovija kako je zovu stanovnici naselja na obroncima Vilenice dočekala nas je mirisom metvice koji je ostajao iza naših, još usnulih koraka. Mirisi i jutarnji doživljaj hrastove šume iznenadio je one koji su se našli prvi put na Vilenici. Kako se pokazalo, mnogima je ovo prvi put da su prošli ovu stazu, kako gostima, tako i našim članovima. Time se potvrdila ona rečenica koju često ponavljamo u zadnje vrijeme da je Vilenica nepravedno zanemarena u odnosu na Vlašić i Vranicu.
Nakon dva i pol sata stigli smo na Kicelj, a Dušan Kovačić je već stigao iz Travnika prije nas na pola sata. Bez nekog velikog napora svi smo stigli na vrh i uživali u toploj i prozračnoj hladovini Kicelja. Naravno nitko se nije izgubio, jer su naši vodiči ovaj put vodili računa o svemu. Slijedilo je neizostavno slikanje sa zastavama svih društava i kombinacija sa istim bojama majica, a roza boje je bilo najviše. Napravili smo podužu pauzu, bez žurbe, uživali na čistom zraku i spustili se na Vučje jame gdje nas je dočekala ekipa iz Travnika.
Od Vučjih jama put vodi južno preko Slatke vode prema Rudoj odakle se otvara pogled na Lašvansku dolinu i okolne planine. Prije Rude na pola sata susrećemo se s kolegama koji su jutros krenuli iz Pobrđana, pravimo malu pauzu i nastavljamo dalje.
Do Lovačke kuće „Mravinjac“ stižemo oko 14 sati nakon čega je uslijedilo druženje. Domaćinska atmosfera i dobrodošlica bili su zaista iskreni i prepoznatljivi svima nama koji smo gladni i žedni prošli turu iz grada. Sunčani dan i pogled na cijelu dolinu svakako je svima dao dodatnu ljepotu ovom danu na Vilenici, jer smo se napunili pozitivom tako da možemo biti zadovoljni da smo bili dio ove vileničke priče. Jedan dio učesnika se vraća nazad autima, a drugi odvažniji prave turu po planu do grada preko Pobrđana.
Prošle godine smo išli lijevom polovicom od Novkovića prema Kamenjašu, a ovogodišnjom tek Turom na gornji kraj srce je na svom mjestu…
S nama su bili prijatelji iz HPD Vitez, PD Medex, PD TIM Busovača, PD Paklarske stijene, a iz Zagreba su čak potegnule Jelena i Jagoda.