Ovaj put smo imali malo drukčiji Novogodišnji uspon na Vranicu, a sve se poklopilo nekako da ne može bolje. Postali smo punoljetni, tradicija duga već 18 godina, a još k tome i da smo išli preko Velike njive.
Inače, u cijeloj Bosni je zadnjih mjesec dana niska naoblaka. Doline poklopljene sivim oblacima koji kao da su usidreni na određenoj visini i ne mrdaju. Ni sunca, ni mjeseca, a iznad, bliže vrhovima planina sunce, kao da je riječ o drugom svijetu. U dolini hladno i depresivno, od jutra do mraka, dok obasjani vrhovi kao da zovu nas. A nije nas teško izmamiti iz rupe, barem za one koji su osvijestili blagodati koje nam uz malo truda stoje na dohvat ruke.
Tako smo jedva dočekali i ovu subotu i put pod noge. Jutarnja kava u Milanu, raspored po autima i pravac Sebešić. Već dogovoren ručan u popodnevnim satima. Ivica će nas dočekati u lovačkom domu, a Anto već tradicionalno je tu sa svojim kulinarskim rekvizitima.
Parkiramo na lageru kod Ploče. Skupila nas se grupa od pedesetak i ustaljenom stazom uz Zlatan potok prema Busovačkim stajama laganim korakom. Hladan zrak u početku grebe, krv počne brže kolati, bude neugodno, ali brzo se naviknete i nakon par stotina metara sve se pretvori u melem za tijelo i dušu. Šum jutarnjeg potoka, pucketanje drveća, škripanje snijega pod nogom, rumenih obraza kupimo usput zrake sunca dok se škrto probijaju kroz krošnje.
Na Zlatan vrelu već se nakupilo snijega, pa se moglo i skijama. Odvajamo se desno od Lojzine vikendice šumskom trasom i nakon 20-tak minuta smo kod Skloništa. Dragan nas je dočekao kavom i čajem.
Odmaramo nekih pola sati, upijamo sunce, a tako je mirno kao da smo naručili ove uvjete, ni daška vjetra. Pravimo plan za dalje i nastavljamo prema Bijeloj gromilici. Prošli vikend smo postavili zimske markacije za svaki slučaj, jer staze kad ih prekrije snijeg bez obzira koliko ih poznajete mogu biti nejasne. Ostali su tragovi u snijegu, tako da i nije bio problem za dalje. Uz par odmora izlazimo na sedlo ispod Nadkrstaca. Vjetar već po malo brije, utopljavamo se. Do vrha imamo još pola sata tik ispod grebena, zaklonjeni koliko toliko od vjetra dok puše iz pravca Prokoškog jezera.
Na vrhu smo u 12:30. Vjetar ni ovaj put se ne šali, pa smo se i ogrnuli bolje, nije nam prvi put. Radost, ushićenje, pogled puca na sve strane, a ona niska naoblaka i dalje stoji gdje stoji, ima pravo, a imamo i mi, pa ćemo po svom. Veselit se, uživat u božjim blagodatima, u trenutku koji smo sami odabrali za sebe.
Prije povratka nam se pridružuju i ostali članovi i vraćamo se istim putem kojim smo i došli.
Staza već dobro ugažena, sklanjamo se od zubatog vjetra, a i sunce visoko stoji. Čisti užitak, da se ne bi ni vraćali dolje.
Kod Skloništa nas opet čeka čaj i kava. Odmaramo nekih pola sata, a sunce već polako pada prema zapadnom grebenu. Povratak do Ploče i dalje prema Sebešiću. Ručak, odmor i druženje. Mikac je i ovaj put pripremio kviz s nagradama.
Hvala svim učesnicima na sudjelovanju i dobrom raspoloženju, a događaj su uveličali planinari iz Bugojna, Travnika, Nove Bile, Viteza, Busovače i Novog Travnika.
Vidimo se dogodine! 😊