Terenski rad

S današnjim danom smo završili našu Planinarsku školu. Barem mislimo tako, a možda i nismo, ne znamo još što kome može pasti na pamet. Počelo je nekako s proljeća, ili je to u stvari bila zima. Paralelno su se vrtila predavanja i ture. Malo u učionici, a malo više na planini. Imali smo vrsne predavače, neki su usput znali doći i zaraditi gromoglasne aplauze. Osjetila se pozitivna energija zbog koje smo nastavili dalje. Početni zadaci su bili lokalne planine, pa je jedna bila na Gradinu, Gorčevicu, pa na Vranici, Kamešnici, a onda dođe na red Cincar, Čvrsnica, pa Prenj. Probali smo vjetar, kišu, snijeg, led, munje i gromove. Svega se nakupilo do sad, pa je to trajalo više od pola godine, a planirano je sve zbiti u dva mjeseca. Neki su posustali, ali znamo da nisu odustali. Hvala svima na lijepim trenucima i kako netko nedavno reče, ova beskrajna priča ide dalje.