U proljeće kako to već nalaže naša tradicija, za Praznik rada članovi P.D. KUK-a uputili su se na novo putovanje, Odiseju u dotada neposjećeni Zaljev hrvatskih svetaca, Boku Kotorsku. Cijela pustolovina vođena je pod vodstvom našeg Luiđija, dr. Džambasa i naše Predsjednice, koji su uvijek spremni uložiti svoje vrijeme, znanje, ljubav i trud za planinarske pohode, zbog kojih se svi osjećamo opušteno, osnaženo i dušom svom obogaćeno.
Dolaskom u Krašiće, prihvaćeni smo punim srcem od karizmatika ovog vremena i tog podneblja don. Ivana, čovjeka širokog znalačkog opusa. Kod našeg domaćina u ovo kratko vrijeme osnažili smo se u svom unutarnjem previranju koje nam nameće urbani brzi život današnjeg čovjeka, ubrzana kolotečina i stres. Na ovoj Odiseji života ostali smo zatečeni prirodnom ljepotom i velikom kulturno-povijesnom baštinom, ponajviše sakralnom tematikom. Zaljev svetaca mjesto je gdje svaki kamen govori o burnoj povijesti, neobično razruđene obale, kulture i prirodne bajkovitosti…
Svako mjesto, svaki vrh iznad grada, a posebno Lovčen s Njegoševim mauzolejom ima uklesano nadnaravno čovjekovo djelovanje na prostoru zaljeva. Dok plovili smo tim nestvarnim krajolikom, emocije i ushit navirali su sami od sebe pred nebeskom ljepotom koja nas je okruživala s mnoštvom kamenih srednjovjekovnih utvrda, koji naši preci uzidaše u litice planina na najjužnijem dijelu Jadrana. Pomorskim vještinama predaka odolijevali su mnoštvu osvajača proteklih vremena, gusarstvo je bila česta pojava.
Snaga se crpila iz religije, a vjera je bila jedina snaga da opstanu daleko od svih, te su tako u vjerovanju niknula mnoga vjerska znamenja, građevine i vještački otoci. Jedan dan i jednu noć naša planinarska skupina je otplovila u barci don. Ivana na otok Gospe od Milosti, na kome tijelo i um levetira očarani ljepotom, poviješću i mukotrpnim radom, koji su ostavili redovnici na istom. Tu noć kao u vrijeme prvih kršćana na otok se sručio pravi potop, kiša, grmljavina, bili smo u morskom, vodenom bespuću kao Noina arka. Al’ straha nije bilo jer otokom navigira don. Ivan. Nezaboravnom misom, umilim glasom i satom povijesti utvrdio je mir kod svih nas.
Tu noć u kamenom samostanu na otoku gospe od Milosti zaspali smo kao u majčinoj koljevci pritom zaboravivši na sve ovozemaljske probleme i nedaće. Idući dan uz asistenciju našeg domaćina velikog srca, zaplovismo barkom biserno čistim morem do ispred Perasta na umjetno sazidani otok Gospe od Škrpjela. Sam dolazak na otok je čudesan, kao što je i sam otok nastao, pronalaskom gospine slike na hridi usred mora. Otok je izronio iz ničeg, voljom vrijednih ljudi dugo zidan od kamena, dok nije zaplovio kao lađa. Dug put i trud je prošao da bi nastao taj ljudskih ruku fenomen, ispunjen zavjetnim pločicama od srebra, dar pomoraca.
Kulminacija ove planinarske odiseje je uspon na planinu Lovčen do Njegoševa mauzoleja s nule iz Kotora na 1.650 mnv, gdje počiva junačina, djetić s planine, nekadašnji vladar Crne Gore. Mjesto je to snažne energije gdje smo zatekli Jezerski vrh kako plovi i izranja iz oblaka, pritom na trenutak izgleda nadnaravno, mistično i premoćno za malog čovjeka. Mauzolej na planini Lovčen iznad Cetinja posvećen je misliocu, pjesniku, filozofu i vladaru Petru II Petroviću Njegošu. Posjet ovom gnijezdu na vrhu planine pobudi jake emocije. Sveto je to mjesto za narod C. Gore, mjesto je to gdje počiva mitski heroj Crnogorske povijesti.
Ovih 5 dana koja su bila ispunjena povijesnim, kulturnim bogatstvom, nezaboravnim noćima, druženjima, a nadasve duhovnim ispunjenjem, ostat će zapisani u našoj memoriji kao nesvakidašnji prizori dostojni velikana. Otišli smo nazad u domovinu i usput posjetili Herceg Novi, Trebinje, stećke u Stocu, izvor Bune u Blagaju, stigli kući oko ponoći u nedjelju, a sutra na posao i svakodnevnicu.
Na kraju velika zahvala našem domaćinu, meceni don. Ivanu koji vodi mise, vozi brod, kuha večeru, organizira, čini sve da nam bude ugodno, čovjeku koji ponikao je odavde i prilagodio se kotorskom kamenu, čovjeku stijeni… Otvorio je nama malim ljudima, planinskim hodočasnicima novu dimenziju, mogućnost kroz vjeru u sebi, biti jaki na putu kroz život urbane današnjice.
Tekst: Stipo Turić