“Lajk za kamp”, program dječjih planinarskih kampova obuhvaćao je ljetni kamp koji je realiziran u kolovozu te zimski, realiziran krajem studenog (25.-26.11.).
Ove godine smo „zimski“ preimenovali samo u „planinarski“ jer nije bilo snijega. A kakav bi to i bio Zimski kamp bez snijega!? Plan i program smo pravili nekad ranije na mjesec, da bi zadnjih desetak dana sazrio u konačnu verziju. Subota je bila planirana za planinarsku turu iz grada do na vrh Vilenice i dalje prema Djakovićima, pa vožnja prema našem planinarskom domu na Bučićkoj ravni. Znači da u našim planovima nismo uopće računali sa snijegom.
Ali pazi sad…, subotnje jutro dočekalo nas je s bijelim pokrivačem, a snijeg je padao kao iz vreće. Plan koji smo imali pao je u vodu i valjalo je ponovno se kalkulirati. Na brzinu dogovaramo turu prema Pribilovićima gdje nas je dočekao Karlo kod vile Vilenice. A Vila od nedavno dočekuje posjetitelje i planinare koji na Vilenicu idu Knafelčevom stazom od Pribilovića do Kicelja.
Nakon Pribilovića vozimo se do nekropole stećaka Maculje ili kako ih narod zove Kamenih svatova, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Snijeg od desetak centimetara je svuda. Počinje grudanje, trka i valjanje po snijegu, iako se minus dobro osjeti na koži. Djeca razigrana, obrazi crveni, ne ide im se nazad.
Vožnja prema Novom Travniku i Bučićkoj ravni išla je lagano, jer snježni pokrivač ne da brže. Padanje je već stalo, tako da nas je bus bez većih problema dovezao skroz do našeg planinarskog doma.
Već izlaskom iz busa počinju zimske radosti. Za kratko vrijeme snježni pokrivač su mala stopala brzo utabala. Prije ručka smo ubacili stvari za noćenje, a stariji kamperi su otišli po božićno drvce koje smo kasnije okitili u domu.
Ivana je uobičajeno osmislila bogat edukativno zabavni dio aktivnosti, tako da smo svi skupa nešto novo naučili i napravili. Jedni su bojali, drugi oblikovali, treći zidali, a onda smo svi skupa okitili božićnu jelku.
U večernjim satima smo imali prigodnu svečanost u kojoj smo označili završetak radova na prvom katu doma. Naši mali planinari imali su čast da presjeku vrpcu, te prvi noće i koriste nove prostorije doma. Svečanosti su se pridružili i fratri Drago i Nikica, te nas blagoslovili sve skupa.
Nakon večere stariji su zapjevali, a mlađi su nastavili sa snježnim radostima.
Ujutro nakon doručka nas je posjetio i načelnik Stjepan sa slatkišima za djecu. Prošetali smo do Kuka i nazad i u pravom zimskom ambijentu uživali ostatak dana.
Kako kažu, sreća prati hrabre, a mi smo baš imali sreću da smo mogli imati kako Ljetni, tako i Zimski kamp za djecu.
Hvala svim učesnicima, roditeljima i dragoj djeci na sudjelovanju, Ivani na ogromnom trudu, radu i organizaciji, Općini Novi Travnik i načelniku Stjepanu Duji, gosp. Sanji Zekić i Udruzi Moja zemlja Bučići na potpori, te portalima Notra.ba i Drukčiji radio na ustupljenom medijskom prostoru.
Hvala i našim članicama na pripremi ukusnih kolača, peciva, slanih i slatkih obroka.
Nadamo se da se skorom viđenju u još većem broju! 😊