Današnja tura na Gornji kraj već dugo je bila u planu. A onda se nađe par znatiželjnika negdje na Velebitu i eto se za čas konstrukcija napravi. Trebalo je samo još par cigli, par šarafa, koji kamenčić i gotova stvar.
Određen je termin, dogovorena putanja i sve ostalo što ide u paketu, a Jelena je potegla čak iz Zagreba da bi bila s nama.
Polazak je po planu bio iz Novkovića u zakazano vrijeme. Dobro, malo smo probili termin, ispoštovali smo akademskih 10 minuta, čisto da se običaj ne ukine. Kad ono dobro smo, eto ti i Mikca da nas pozdravi i isprati.
Od škole smo nastavili lijevim putem kroz naselje. Odvajamo se šumskom trasom uzbrdo. Zategnut uspon sjevernom padinom sve nekako do Zekinih kuća. Odmaramo par puta, kratko, samo da se uzme zraka. Na izlasku iz šume po putu opalo voće. Zarasla, skoro podivljala stabla se bore za svoj dio neba sa šumom od par desetljeća koja uzima po malo svoje. Izlazimo na proplanak, utegnuta parcela, pokošeno. S desne strane kuća okružena stablima sa zrelim voćem. Dočekuje nas domaćin, nudi kavu i rakiju, ništa neobično za naš kraj. Vitalan starac sa svojih devedesetak godina priča svoju priču, ali svaka bora, odmjeren pokret i oštar pogled govore više nego i jedna njegova riječ.
Nastavljamo dalje prema jugozapadu. Sunce se razbaškarilo na našem dijelu neba, oblaci tek proviruju iza horizonta. Bit će to lijep dan.
Kaže Mirko da smo prošli najusponitiji dio ture. Za kratko vrijeme smo sa nekih 850 popeli 250 m visine i dalje šumskom trasom par kilometara nastavljamo vijugavim putem prema Kaštel gradu.
Ispresijecan put rovovima Šumarije koji bi šumu trebalo štititi od daljnje devastacije nas vodi dalje u pravcu Kalina. Dolazimo na livadu prije Kaštel-grada i odvajamo se lijevo. Pred nama je blago uzvišenje koje je prekrio komad šume. Ušuškano leži razbacano kamenje oko ostataka okrugle građevine. Tek detaljnijim pregledom uočavaš da nekada je to bila svrhovita tvorevina ljudskih ruku. Darijo je imao ulogu održati nam sat povijesti, a Lucija se nadovezala s legendama ovog mjesta.
Odatle dalji putevi vode prema Grgićima, Medinima, Sabljarima, a mi ćemo desno prema Karamliji. Izlazimo na travnatu visoravan punu gljiva. Ne tratimo vrijeme onako, nego samo iskoristili vještine i nabrali za dobrog ručka. Pravimo pauzu na izvoru u vrhu proplanka.
Oblaci se akumularaju i već u roku od desetak minuta drugačija je struktura nebesa. Čak i vjetar ohladio i nanosi nekakav miris promjene.
Putem prema Kamenjašu otvaraju se vidici prema južnim obroncima Komara, ispred nas preko puta stao je Kalin, pa Radovan, a još dalje iza Bugojna Stožer. Lijevo se protegla Kruščica od Sebešića, pa sve do Zabrđa, a izdaleka iz oblaka proviruje Vranica. Ispod nas lijevo se bijele naša naselja Lašvanske doline na koju se nastavljaju valoviti brežuljci s horizontom iznad Huma, Lisca, Gorčevice uvezane u lanac spojen na vlašićke obronke.
Na vrhu Komara Kamenjašu (1.510 m nv) smo bili negdje iza podne, odmorili uživali na suncu nekih pola sata. U povratku smo okrenuli sjeverno, prema Vlašiću otprilike.
Šumskom trasom put nas vodi prema Planama i tu nas zasipaju prve kapi kiše. Oblaci se sve više skupljaju i baš na proplanku gdje se nemaš gdje skloniti ispod granja, prosula se kiša k’o iz kabla. Nabacili smo kabanice i nastavili prema Mravinjcu. Podloga već kliska i mokra, ali smo ipak sretni što je to na kraju ture.
Stižemo kod Lovačke kuće smještene ispod same šume na visini negdje oko 1.070 m, s prelijepim pogledom na dolinu. Tu su nas ugostili naši domaćini, a kako to običaj nalaže, pukla je i pjesma.
Zahvaljujemo se kolegama Lovačke sekcije Mravinjac, poduzeću OSKAR d.o.o. na osiguranoj logistici i gostoprimstvu, kao i vrijednim ljudima Gornjeg kraja koji su nam omogućili da uživamo u ovom danu.
Vjerujemo da će ova današnja tura prerasti u tradiciju.