Travnik – Bukovica

Jučer popodne tek se netko javio na grupi. Gdje ćemo sutra, kud bi mogli!? Veli Marijana, mogli bismo na Bukovicu, taman da izbjegnemo popodnevnu kišu, jer su najavili padaline. Nije bilo puno rasprave, to je uvijek lijepa i atraktivna ruta, a Marijani najdraža čini nam se.


Tura sa Starog grada u Travniku do Bukovice ima više staza. Jedna vodi desno preko Strana, druga, srednja preko Okrataljke, treća najljepša preko Velike i Male peće. Ima još pokoja, ali se danas malo ili nikako ne koriste, jer su već odavno zarasle.
Prijeći preko starog kamenog mosta već je poseban doživljaj, pa kaldrma koja vodi iznad Tvrđave ubada u put kod zadnjih kuća i netom iza odvaja se lijevo uzbrdo preko široke livade s koje već počinje pucati pogled na Lašvansku dolinu.


Nakon stotinjak metara, ulazi se u šikaru kroz koju prolazi uzana staza i tu možete vrlo lako skrenuti kud’ ne treba, jer nije dovoljno označena i samo pravi znalci će se probiti dalje do prvog vidikovca. To je jedna kamena greda ispod koje jedan krak staze vodi do Male peće, a dalje iznad vodi do sljedećeg vidikovca s kojeg također imate cijeli Travnik kao na dlanu. Visina do dna odakle se uzdiže ova uska kamena gromada je nekih stotinjak metara i nalazite se iznad Velike peće koja vam dođe s desne strane i nije preporučljivo se naginjati preko niti se puno zadržavati, jer svako poskliznuće može biti opasno.


Nakon nekih sat vremena se može doći do Kapelice sv. Ivana Krstitelja na Bukovici. Lijepa lokacija za odmor i meditaciju, a odatle se često znaju zaletjeti paraglajderi i odjedriti prema polju, uživajući u prostranstvima Lašvanske doline.
Povratak s Bukovice je najljepši u pravcu Strana, jer vas tu popodnevno sunce najduže grije i silazak u grad je sporiji, pa samim time produžavate vrijeme uživati u pogledu koji mami osmijeh na vaše lice.
Iako vrijeme nije bilo baš kako smo željeli, užitak je dovoljan i stoji dogovor da ćemo morati ponovno doći.