Povijest planinarstva

Nakon 1850. godine su britanski penjači sa švicarskim, talijanskim i francuskim vodičima počeli uspone na ostale alpske vrhove iz sportskih pobuda.
Spektakularan uspjeh planinarstva bio je prvenstveni uspon na Matterhorn (4.478 m) 14.7.1865. godine, što je uspjelo Englezu Edwardu Whymperu i družini, ali su pri silazu poginula četiri člana ekipe.

Sredinom 19. stoljeća turizam je u Švicarskoj doživio procvat, pa je tako naglo stasalo mnoštvo vodiča čije je vođenje turista omogućilo razvoj planinarstva kao sporta. Do 1870. godine svi veći alpski vrhovi bili su osvojeni i planinari su počeli tražiti nove i teže putove do tih vrhova.

Krajem 19. stoljeća planinari su pozornost usmjerili na Ande, Kavkaz… i Hymalaje. Najveći vrh Anda Aconcaqua (6.962 m) osvojen je 1897. godine, a Mount McKinley (6.194 m) 1913. godine. Put je bio otvoren za veće planinarske uspjehe, ali tek polovicom 20. stoljeća čovjek će se popeti na najviši vrh svijeta – Mount Everesta.

Za početak planinarstva u modernom smislu se smatra događaj kada je mladi znanstvenik iz Ženeve, Horace-Benedict de Saussure pri prvom posjetu Chamonixu 1760. godine, ugledao Mont Blanc i odlučio se popeti na njegov vrh.
Ponudio je novčanu nagradu prvom osvajaču vrha, a tu je nagradu pokupio lokalni liječnik Michael-Gabriel Paccard i njegov nosač Jacques Balmat tek 1786. godine.

Nakon 1850. godine su britanski penjači sa švicarskim, talijanskim i francuskim vodičima počeli uspone na ostale alpske vrhove iz sportskih pobuda.
Spektakularan uspjeh planinarstva bio je prvenstveni uspon na Matterhorn (4.478 m) 14.7.1865. godine, što je uspjelo Englezu Edwardu Whymperu i družini, ali su pri silazu poginula četiri člana ekipe.

Sredinom 19. stoljeća turizam je u Švicarskoj doživio procvat, pa je tako naglo stasalo mnoštvo vodiča čije je vođenje turista omogućilo razvoj planinarstva kao sporta. Do 1870. godine svi veći alpski vrhovi bili su osvojeni i planinari su počeli tražiti nove i teže putove do tih vrhova.

Krajem 19. stoljeća planinari su pozornost usmjerili na Ande, Kavkaz… i Hymalaje. Najveći vrh Anda Aconcaqua (6.962 m) osvojen je 1897. godine, a Mount McKinley (6.194 m) 1913. godine. Put je bio otvoren za veće planinarske uspjehe, ali tek polovicom 20. stoljeća čovjek će se popeti na najviši vrh svijeta – Mount Everesta.

Do 1950. godine se nije uspjelo popeti ni jedan od 14 osmotisućnjaka, a onda su Francuzi osvojili Annapurnu (8.091 m).
1953. godine, Njemci se penju na Nanga Parbat (8.126 m), Talijani se 1954. godine penju drugi vrh svijeta (8.611 m) visoki K2 ili Chogori, te ste godine pada i moćni Cho Oyu (8.201 m).
Britanci 1955. godine osvajaju jedan od najtežih visokih vrhova Kanchenjungu (8.462 m) treći po visini, čime pokazuju svoju snagu. Iste godine cijela francuska ekspedicija se penje na Makalu (8.586 m), a 1956. godine i švicarci se upisuju u hymalajske osvajače penjući se na Lhotse (8.516 m).
Međutim, sve ove zasjenio je uspjeh britanske ekspedicije koja je osvojila najviši vrh svijeta Mount Everest (8.850 m). Na vrh se popeo Edmund Hillary i Šerpa Tenzing Norgay 29.5.1953. godine. Ekspediciju je vodio pukovnik John Hunt, a to je ujedno bio osmi pokušaj u 30 godina koliko su britanci opsjedali Mount Everest uz još tri izvidničke – pripremne ekspedicije.

Poslije 1960. godine planinarenje je prošlo kroz nekoliko transformacija. Kao i u zlatno doba Alpa, jednom kad su vrhovi bili osvojeni, krenulo se u potragu za sve težim pravcima do vrha.

POVIJEST BiH PLANINARSTVA

21.9.1892. u Sarajevu, Osnivačka skupština Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba („Bosnisch-Hercegovinischer Touristen Klub“), ovo se smatra početkom organiziranog planinarstva u BiH.

1929. Prvi registrirani alpinistički uspon: Uspon u Djevojačkoj stijeni na Romaniji koji su Izveli Drago Schefer i Vojo Ilić.

Prva dva društva koja su postojala prije drugog svjetskog rata i radila na markaciji staza i izgradnji planinarskih kuća na Čvrsnici i Prenju su:
Turističko društvo ‘’Prijatelj prirode’’ i HPD ‘’Bjelašnica’’ Sarajevo.

Prvi planinarski objekti koje su izgradili su:
Kuća na Jezercu, (Prenj) 1.655 m n/v, Turističko dr. ‘’Prijatelj prirode’’ – 1933. godine,
Kuća pod Velikim Vilincem na Čvrsnici na 1900 m n/v, HPD Bjelašnica – 1939. godine.

Voditelji prvih alpinističkih sekcija u BiH su Drago Schefer (TD ‘’Prijatelj prirode’’, 1935.), Josip Sigmund (HPD Bjelašnica, 1937.)

1935., ing. Jovo Popović, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu napisao je prvu knjigu planinarski vodič u BiH ‘’Kroz planine Bosne i Hercegovine’’, na našem jeziku, s opisima planina, fotografijama i kartama većih planina

14.2.1970. godine, Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Milorad Stjepanović, poznati BiH alpinisti izveli su prvi alpinistički uspon na Lupoglav na Prenju. Pri silasku su nastradali sva trojica.


Petar Pećanac , prvi osvajač Mount Everesta 8.848 m n/v iz BiH 2007. godine.

POVIJEST HRVATSKOG PLANINARSTVA

1536. god. Petar Zoranić je objavio “PLANINE”, prvo hrvatsko književno djelo nadahnuto planinama. Jedini sačuvani primjerak ove knjige čuva se u HAZU.

1776. Ivan Lovrić u djelu BILJEŠKE O PUTU PO DALMACIJI opata A. Fortisa opisuje na talijanskom jeziku kako je istraživao Gospodsku pećinu na izvoru Cetine što se smatra godinom začetka hrvatske speleologije.

1836. god. na Klek se penje saski kralj Friedrich August II u pratnji budućega Hrvatskoga bana Josipa Jelačića, a potom i na druge hrvatske planine – Velebit, Učku, Plješivicu i Biokovo na kojima istražuje floru.

1874. god. sredinom travnja, u Ogulinu nakon povratka s obližnjeg Kleka znanstvenik iz Gratza dr. Johanes Frischauf očaran ljepotom planine predložio je svojim prijateljima Vladimiru Mažuraniću, inače sinu bana Ivana Mažuranića i Budi Budisavljeviću hrvatskom književniku da Hrvati osnuju nacionalnu planinarsku organizaciju, što se te iste godine i ostvarilo.

Tako je 15. listopada 1874. osnovano HRVATSKO PLANINARSKO DRUŠTVO kao prva planinarska organizacija u Hrvata.

Za prvoga predsjednika HPD-a izabran je Josip Schlosser. Hrvati su bili deveti narod svijeta koji su imali svoj nacionalni planinarski savez i kao prvi u ovom dijelu svijeta.

17.i 18. svibnja 1875. god. HPD je organizirao prvi pohod na Oštrc i Plješivicu. Za razliku od planinarstva u drugim zemljama gdje je glavni cilj bio osvajanje tada još neosvojenih vrhova, hrvatsko se planinarstvo razvilo kao snažan pokret čiji je cilj bilo upoznavanje planinskih krajeva naše zemlje. Njihovi prvi članovi, većinom tada poznati znanstvenici, sveučilišni profesori i akademici Josip Schlosser, Vladimir Mažuranić. Spiridon Brusina, Juraj Bauer, Đuro Pilar, Tadija Smičiklas, Josip Torbar i ostali.
Oni su zacrtali kao svoju glavnu društvenu zadaću proučavanje brdovitih dijelova hrvatske zemlje, tada još pune nepoznanica i time obogatili hrvatsku znanost i kulturu.

1878. god. grad Zagreb HPD-u daruje “gradsku kuću” na Sljemenu koja je nakon dogradnje dobila ime Tomislavov dom.

1882. god. Levin Schlosser, tajnik HPD-a obilježava prve staze na Sljeme planinarskim markacijama.

1884. god. HPD je objavio SPOMENICU povodom desete godišnjice osnutka što je bila prva planinarska knjiga.

1898.HPD počima izdavati svoje glasilo HRVATSKI PLANINAR, a pod istim imenom izlazi i danas.

1930. god. ing. Ante Premužić počinje graditi glasovitu Velebitsku stazu dugačku 57 km koja je dovršena 1933. god.

1930. god. izvršen je prvi uspon na Mont Blanc bez vodiča, a na vrh su se popeli Franjo Draženović i Dušan Jakšić. Ovaj dvojac je godinu kasnije također bez vodiča osvojio i Matterhorn.

1938. godine Micika Frolich osvaja Mont Blanc kao prva Hrvatica.

1948. god. osnovan je Planinarski savez Hrvatske (PSH).

1950. god. u sklopu PSH osnovana je Gorska služba spašavanja (GSS)

1953. PSH postaje član UIAA, međunarodne planinarske udruge.

1955. god. riječki planinari organiziraju prvu visokogorsku ekspediciju u inozemstvo i penju se na Kilimanjaro.

1974. god. pod vodstvom Jerka Kirigina na Aconcaqu se penje prva hrvatska andinistička ekspedicija, a iste godine je hrvate zadesila najveća nesreća u planinarskoj povijesti.
U stijeni Užbe na Kavkazu pod kamenom lavinom smrtno su stradala četvorica najboljih hrvatskih alpinista toga vremena, Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak.

1979. god. na Mount Everst penje se prvi Hrvat, splićanin Stipe Božić, jedan od rijetkih koji se na taj vrh popeo dva puta i to iz dva različita smjera, drugi put 1989. god.

1997. god. Stipe Božić je zaključio uspone na svih sedam najviših vrhova kontinenata.