Opća planinarska škola 2020. – šesta tura

Tura na Kamešnicu je bila svakako u planu i ove godine, a staza od Podgradine do vrha Konj jedna je od najljepših u BiH.

Na pola puta je Pešino vrilo i planinarska kuća, a odatle imaju dva pravca do vrha. Odlučili smo se za lijevi odvojak preko sajli, što je za većinu od nas bilo novo iskustvo.

Izlaskom na greben otvara se fantastičan pogled na primorske planine, a Buško blato, Lipsko i Mandek jezero su nam dodatno krasili krajolik.

Satnica uspona je bila optimalna za grupu od 43 osobe, dva sata do Pešinog vrila i još toliko do vrha na kojem smo se zadržali skoro sat vremena uživajući na svoj način. Promolilo se i more negdje s desne strane Biokova, što je već pobudilo namjere za sljedećom turom, a s lijeve strane Klisa se vide i obrisi splitskog primorja.

U povratku smo malo istraživali, pa smo produžili do Antunovića pećine koja bi bila nekadašnja oaza za lokalne stočare, gdje su se imali prilike sačuvati od lošeg vremena, a kako smo kasnije vidjeli, bila je tu nekad života što pokazuju suhozidi kamene kućare i malog vrtla pored.

U povratku smo se spustili (neplanski) 🙂 drito starom nekakvom stazom koja se izgleda nije nešto koristila, a zaključak je da bi se svakako trebala aktivirati, jer bi to dalo dodatnu draž ovom dijelu Kamešnice.

Lijepo proveden dan, a preporuka svima koji ovdje nisu bili da svakako posjete Kamešnicu, vjerujemo da će se oduševiti kao što smo i mi.