U prošli petak smo u sali Centra za kulturu „Rudar“ u Murskom Središću pred pedesetak posjetitelja održali prezentaciju monografije PS HB „Kad čovjek postane planina“ i istoimenog filma u organizaciji Planinarskog društva „Bundek“.
Poziv da dođemo u goste u sjeverni dio Hrvatske imali smo već u ljeto prošle godine u Brčkom kada smo upoznali gospođu Jadranku Čoklica, dopredsjednicu HPS-a, koja je nakon ugodnog razgovora predložila da se čujemo naknadno na tu temu.
Nakon nekog vremena dobivamo poziv od gosp. Sonje Vršić i plan je već bio sklopljen da doletimo početkom ove godine na što smo vrlo rado pristali. Predstavljanje knjige i filma je bilo vrlo ugodno, jer su svi prisutni u publici ljudi planine na puno načina. Uglavnom planinari u najboljim godinama koji su došli čuti i potvrditi i nama i sebi iste one istine i vrijednosti koje nas međusobno vežu i u podnožju i na vrhu. Lijepo je bilo čuti da smo mi njima osvježenje i novost na jedan poseban način, energija i dašak naše Bosne i Hercegovine koji je svima prepoznatljiv i drag.
Po održanoj prezentaciji, nastavili smo druženje u prostorijama „Bundeka“, upoznali nove interesantne ljude koji žive planinarstvo i koji naizgled obični imaju itekako interesantnu priču iza sebe.
Saznali smo da Mursko Središiće iako broji oko 6.500 stanovnika, njihovo planinarsko društvo ima oko 520 članova, da su vrlo aktivni u organiziranju planinarskih aktivnosti, a planiraju graditi i planinarski dom na obali rijeke Mure u gotovo samom gradu.
U subotu smo nastavili druženje sa Sonjom koja nam je cijelo vrijeme bila na raspolaganju. Usput smo upoznali njihova gradonačelnika Dražena, razmijenili nekoliko rečenica i uputili se preko Mure u Lendavu gdje nas je dočekao Štefan Kozak, predsjednik Planinarskog društva „Lendava“. Štefan je bio noć prije na našoj prezentaciji sa suprugom Verom i tražili su kontakt da nas mogu naći i bolje upoznati. Oboje iskusni planinari i aktivni u vođenju društva i radu Planinarskog saveza Slovenije, nisu stigli upoznati planine naše lijepe zemlje. Pokazali su veliku želju doći i nadoknaditi propušteno.
Kako neki od nas nikad nisu bili u Mađarskoj, domaćini su predložili da nam ispune želju i nakon jutarnje kave idemo u razgledanje prema slovenačkom naselju Prince gdje prelazimo nekadašnju granicu i ulazimo u susjednu Mađarsku. Nakon dva kilometra vožnje, vozimo sjeverno prema gradu Lenti gdje nas dočekuju ljubazni mađarski planinari Klara i Aleksandar.
Sporazumijevali smo se na svim jezicima, a naši prijatelji oko granice obavezno uče i mađarski i slovenački u školama. Naravno hrana, a posebni kolači povezuju lako ljude, a Klara i Aleksandar su nam spremili i za ponijeti.
Iako smo planirali krenuti oko podne nazad kući, druženje se razvuklo na dodatnih par sati. Kušali smo mađarske slastice, prošetali gradom iako je hladan vjetar šibao. Morali smo vidjeti i tematski bar Don Quijote smješten u podrumu i uređen prepoznatljivim detaljima iz romana, vjetrenjačama, vitezovima u oklopoma.
Netom kasnije se vraćamo u Lendavu i vozimo prema Vinarium tornju smještenom u Dolgovaškim goricama, selu usred Lendavskih brda. Riječ je o čeličnoj konstrukciji, visokoj 53,5 metara do čijeg vrha vodi lift ili 240 stepenica. Nalazi se na 302 metra nadmorske visine u blizini mađarske granice i predstavlja svojevrsnu turističku atrakciju ovoga kraja. Lijep pogled koji seže od zagorskih brega do panonskih brežuljaka, te od međimurskih i podravskih na jugu, pa do austrijskih i slovenskih sjevernije punih vinograda.
Lendava drži Guinnessov rekord u spravljanju gulaša i veoma su ponosni na to i kako Sonja kaže, čitav grad se pretvori u kuhinju na otvorenom. Posebno nas je dojmila arhitektura Kazališno-koncertne dvorane koja odiše neobičnim spojem tradicionalnog, modernog i mističnog.
Nakon razgledavanja opraštamo se sa Klarom, Aleksandrom i Štefanom i nastavljamo prema Murskom Središću. Ovi topli, divni ljudi toliko su se trudili da nam bude lijepo, da nas ugoste i pokažu ono na šta su ponosni u svom kraju, jednostavno ne možete vjerovati da nisu „naši“, on’o kao kad vas tetka toliko nudi da vam je neprijatno odbiti.
Veliko hvala našim domaćinima na ugodno provedenom vikendu, a posebno Sonji na svesrdnom prijemu i ugodno provedenom vremenu. Nadamo se skorom viđenju, ovaj put kod nas u Bosni.
Ovo je bilo neko posebno ambasadorsko putovanje, po svemu što smo razmijenili sa sličnima, zaključujem da su jezične i državne granice sve manje vidljive među ljudima koji su digli pogled sa svojih prašnjavih cipela i uputili se prema visinama.