Maglić, najviši vrh u Bosni i Hercegovini sa svojij 2.386 m n/v, oduvijek nam je privlačio pažnju. Otići na put dug 200 kilometara ne isplati se na jedan dan, nego barem na dva. Tako je i ekipa odredila produženi vikend za uspon, a usput malo istraživati prirodne ljepote Perućice i okoliša.
Tura s Prijevora tzv. Crnom stazom za neke je bila misaona imenica, danas se već ljestvica drži visoko i čekaju novi izazovi.
U početnom dijelu, staza je normalna pješačka, ništa neobično, onda dolazi dionica sa horizontalnom sajlom koja s lijeve strane ima ambis od nekoliko desetina metara.
Adrenalin počinje kuhati, a u nastavku kršljivo kamenje i stijenje s vertikalnim postavkama još dodatno podgrijavaju.
Bude tu pitanja kao što meni ovo treba, pa tko me nagovori na ovo, koliko još, šta sljedi iza, do rezolutnih tvrdnji da se ja ovuda ne vraćam, da mene Maglić nikad neće vidjet više, ali kao i u životu, sve dođe na svoje, samo treba vremena i strpljenja.
Izlaskom iz uskog prolaza, otvara se pogled prema vrhu. S desne strane greben Volujka, s lijeve Vučevo i Ljubišnja, iza Zelengora i Lelija, a ispred Bioč sa svojim markantnim vrhovima.
Zaboraviš odmah na sav teret koji si podnio na putu do gore, drugačije se postave stvari, a nagrada ti je savršen osjećaj koji obuzme te istog trena.
Nazad smo se odlučili prema Trnovačkom jezeru uživajući u grebenskim vidicima Trzivke i Trnovačkog durmitora koji se oslikavaju u čistoj planinskoj vodi.
Nezaboravna tura, savršen vikend.