Nedavno su Nenad i Dragan posjetili Švicarsku, a kako je to Nenad doživio pročitajte u nastavku.
Saas Fee-Britannia hut, 25.04.2022.
Ekspedicija Švica 2022 – idejni organizator je Ramiz, Bosanac na radu u Holandiji. Ja bijah zadužen za rezervacije smještaja, a plan je popeti bar nešto iznad 4000 metara. Prijavili se, pored Ramiza i mene, Enes, Dake, Dragan, Vesna i Silvo, ali zbog raznih opravdanih razloga Enes, Vesna i Silvo odustaju od učešća. Dragan i ja krećemo dan ranije do Zagreba i spavamo kod moje Tamare uz krasnu trpezu leskovačkih specijaliteta, tako da nam je ekspedicija krenula odlično.
Ujutro rano ispraćamo Tamaru za Ameriku, a mi krećemo preko Ljubljane, kroz Italiju. Kod Milana skrećemo prema sjeveru u Alpe i preko prijelaza Simplon se spuštamo prema Brigu, zatim dolazimo do mjesta Saas Grund gdje su smješteni i Ramiz sa obitelji, a gdje ćemo i mi noćiti ovu noć. Tu je već i Dake, koji je došao iz Njemačke. Ramizova supruga nas dočekuje sa pravom gozbom na što joj se još jednom zahvaljujemo, a mi uz super večeru tamanimo holandske pivice i planiramo što i kako popeti.
Plan je ujutro popeti do doma Britannia koji je na visini od 3030 m, a poslije ćemo vidjeti. Prognoza vremena je loša, sa snijegom, a pošto ćemo biti dobro natovareni, tj. moramo nositi teške ruksake, i to će biti dobar uspjeh, obzirom da se kreće sa nekih 1800 m visinskih iz prekrasnog planinskog mjesta Saas Fee. Do doma se može doći lakšim načinom, tj. gondolom, ili, kako smo mi to zamislili, težim, tj. usponom uz stazu, a i nismo imali nekog izbora obzirom da je u nedjelju bio zadnji skijaški dan i da gondola radi samo jednom dnevno u 16.15 h i tada vozi Felskin lift do 3000 m.
Prolazimo prekrasnim autohtonim švicarskim mjestom Saas Fee, sa starim drvenim kućama na kamenim stupovima, prekrasnom crkvom, ali i mnoštvom novih kuća sa apartmanima. Ipak je ovo veliko turističko središte, ali nema ljudi, jer je sezona upravo završila. Penjemo lagano stazom, kiša i snijeg upravo počinje, oblaci se nadvili iznad nas i po skijalištu, tako da ne možemo pojmiti svu veličinu ovog ski centra i ledenjaka po kojem idemo.
Snijeg postaje sve gušći, ali ni to nam ne može pokvariti naš ushit uspona i početka avanture. Ali, kako je i najavljeno, vjetar rastjeruje oblake i negdje na nekih 2600 mnv, međustanici Morenia, proviruje i sunce sa plavim krpama neba. Tu i odmaramo, sačekujemo se i uživamo u povremenim kratkim prozorima na strme padine Alpa svuda oko nas. Nastavljamo uspon, a sa nama nastavljaju i oblaci, koji su se ponovno navukli okolo. Na nekih 3000 mnv izlazimo na prijevoj odakle bi se mogao vidjeti i dom Britannia, ali nismo te sreće. Biramo bliži put prema domu, ali on je kompletno zameten obzirom na veliku količinu novonapadalog snijega. Pažljivo se krećemo strmim obroncima radi lavina, a u tom dijelu nas pristižu i ostali turno skijaši koji su se popeli gondolom. Oni baš ne paze na lavinsku opasnost, što me zaista iznenadilo.
Ponekada nam se ukaže dom kroz oblake tj. maglu, pa smo sretni, jer vidimo da nema još puno. Zadnji uspon pred dom savladavamo sretni i veseli, ipak je trebalo dosta truda uložiti da se popne, obzirom na veoma teške vremenske uvjete, ali i super teške ruksake na našim leđima. Dom je prekrasan, uredan, ima sve što treba, osim kupaonice. Ugodno i susretljivo osoblje nas raspoređuje u jednu 8-krevetnu sobu i dobivamo sve donje krevete, što je ipak lakše nego se penjati stalno na gornje.
Večera je odlična, juha, glavno jelo i desert, kao u kakvom hotelu. Normalno, zalili smo to većom količinom piva, a cijena je prava sitnica, 7 € pola litre. Ali uštedjeli smo 200 € na gondoli, tako da nismo morali voditi puno računa o tome. Spavali nismo baš najbolje, obzirom na promjenu i visinu od 3030 mnv, a mene je malo i boljela glava. Ali avantura je počela…
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10229837063337054&type=3
Fluchthorn 3802 mnv, 26.04.2022.
Drugi dan na planini počinje. Cijelu noć smo se svi vrtjeli u krevetu, slabo spavali, osjeća se utjecaj visine i razrijeđenost zraka. Male glavobolje je uskoro izliječio dobar doručak, mazalice i kavica, a onda kada smo vidjeli da se i vrijeme popravilo, potpuno nam se vratilo raspoloženje i počinje djelovanje adrenalina. Suncem obasjani vrhovi Alpa pozitivno utječu na nas i jedva čekamo da krenemo u uspone na neki od piklića okolo.
Što ćemo popeti, još ne znamo, dok ne vidimo stanje sa vremenom i povučenim špurama. Prvo ide spust nekih 100 do 120 m visinskih u dolinu ispod doma, a prema vrhovima, stavljamo kože i lagano napredujemo po ledenjaku, po tragu koji su napravili prethodni skijaši na čemu smo im zahvalni. Svako malo mjerkamo najviši vrh Strahlhorn koji je stalno u oblaku, vidi se Adlerpass, a i malo niži vrh Fluchthorn koji je vidljiv, nema na njemu oblaka. Kada su jedna ekipa turaša skrenula ka njemu, odmah smo se uspjeli dogovoriti da idemo gore, jer je malo niži, ali i odličan za aklimatizaciju. Već od prije smo znali da se skoro do vrha može izići na skijama, a i skijanje sa njega je super, tako da nismo puno dvojili.
Alternativa je bila samo popeti do Adlerpassa, koji je otprilike iste visine. Penjemo se uz ledene brjegove ledenjaka Allalingletcher i nadamo se da nema baš puno pukotina pod nama. Nije nimalo lagan uspon, obzirom da visina već utječe na nas, ali ne odustajemo dok nismo popeli i zadnju padinu i praktično skijama dolazimo desetak metara pod sami vrh. Na žalost, kada smo došli na vrh, oblaci su prekrili doline ispod nas, tako da nismo imali očekivani pogled na prostranstva ispod nas, ali znali smo da ćemo to sutra sve nadoknaditi, obzirom da je prognoza trebala biti odlična.
Jak vjetar nas je ubrzo otjerao sa vrha, te počinje ugodniji dio ture, povratak nazad. Uživamo maksimalno u spustu, ali loša vidljivost ipak umanjuje naš doživljaj kada smo se spustili prema dolini. Ali ništa za to, odradili smo odličnu turu, popeli vrh, aklimatizirali se za sutrašnji napad na najviši vrh sa ove strane.
Malo se teško popeti iz doline nazad do doma, ali što se mora, mora, a znamo i da nas čekaju pivice što nam je Ramiz donio iz doline, a i druge, koje se toče u krigle. Ugodan razgovor sa prijateljima, zezancija, večera i odlazak u krevet. Ovaj puta sam spavao kao beba bez glavobolje, nisam se budio do 4.45 kada nas naša gazdarica budi za novu turu.
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10229840249776713&type=3
Strahlhorn 4190 i Klein Allalin, 27.04.2022.
Glavni dan ekspedicije počinje u 4.45 buđenjem od osoblja, a noć sam proveo odlično, bez glavobolje, odmorio se, naspavao i spreman 100 % za dan D, uspon na najviši vrh sa ovog dijela planine. Ramiz odustaje od uspona, zbog objektivnih okolnosti, kaže da nije cijelu noć spavao razmišljajući što će i kako će, ići ili ne ići pitanje bijaše. Poslije doručka, ispratiše nas na turu, te poslije prvog spusta stavljamo kože i laganini idemo već postavljenim tragom od jučer preko ledenjaka, a prema Adlerpass-u.
Temperatura je negdje oko -10 C, ali dok nema vjetra, ugodno je. Kada zapuše, e onda čuvaj nos. Prolazimo već poznate pejsaže pukotina i okomitih stijena koje je izdubio ledenjak, te dolazimo do Adlerpass-a, prave nagrade za sav uloženi trud do sada. Pogled puca na ostatak Alpa prema zapadu, najvišeg dijela alpskog masiva, a posebno se ističe masiv Monte Rose, magičnog roga Materhorna i vrha Dent Blanche. Ovaj vidik na Materhorn ostaje duboko utisnut u sjećanje, kao i kada smo bili na Monte Rosi. Tada sam rekao da je to najljepši pogled koji sam doživio, a evo i ponovio ga sada iz malo drugačijeg kuta.
Nastavljamo dalje uz greben, ali zbog zaleđenog dijela stavljamo dereze na skije, inače bi bilo zaista teško popeti bez tog dijela opreme. Neki skijaši su za razliko od nas stavili dereze na cipele i skije na rančeve da bi prošli ovaj dio. Poslije toga sijedi strmi dio zaleđenom padinom pokrivenom malim slojem snijega u donjem dijelu, što savladavamo sa derezama na lagan način, iako treba dosta umješnosti da se to pređe bez problema. Na ovom dijelu je jednom skijašu skija otišla niz padinu nekih stotinjak metara i upala u ledenjačku pukotinu, pa je bila potrebna sva alpinistička oprema da je izvuku iz dubine.
Poslije ovog dijela, dolazi laganiji dio do vrha, te skidamo ski dereze i odmaramo malo uz prekrasan pogled na zapadni talijansko-francuski dio Alpa. Dolazimo laganini do pod vrh, gdje za svaki slučaj, stavljamo dereze na cipele, a skije na ranac, samo radi slikanja. Upozoravali su nas da nam ne trebaju skije, jer nema spusta sa vrha, ali rekoh im da nam trebaju radi slikanja, na što su se dobro nasmijali. Sve za dobru sliku.
Do vrha vodi uski greben širok jedan metar, a na vrhu pored križa može stati samo jedan čovjek, te se slikanje na vrhu svodi samo na selfije. Ali bar smo tu majstori, to znamo dobro raditi. Slikamo se sa zastavama naših društava, jer je ipak ovo dosta visoko, preko 4000 m, tj. 4190 m, za uspomenu i dugo sjećanje i hvaljenje. Gdje nemaš slike, nisi ni bio. Poslije zvanja članova obitelji sa vrha, malo Bosne, malo Amerike, silazimo do podnožja, skidamo dereze, kože sa skija, malo uživamo u pogledu i polako kreće spust, upotpunjavanje ukupnog doživljaja ski ture.
Ostali smo samo mi na vrhu i hitamo da stignemo zadnje skijaše da se pratimo, jer se može upasti u kakvu pukotinu. Sustižemo jedan dvojac, skijaju odlično, jedan skija telemark. Baš ću to naučiti. Posebno nas je iznenadila starost jednog od tih skijaša, ima 78 godina, što nam je dalo nadu da bi i mi još neki period mogli turati.
Lagano se spuštamo i uživamo u dubokom snijegu, koji je već otežao, ali bar nije stalno kora, iako je već uhvatilo na nekim mjestima. Poslije zadnjeg uspona do doma, malo nam bilo, pa idemo popeti i Mali Allalinhorn, Klein Allalinhorn visok 3070 mnv, sa kojeg nam puca pogled na umjetno jezero Matmarkt i da dolinu Saastal koji ne vidimo sa terase ispred doma.
Krasan je pogled i na dom Britannia sa vrha, kao i planinski lanac iza njega. Spust odličan uz pljesak cijele terase turno skijaša, posebno za Dragana, iako smo se čuvali da ne pokupimo kamenje koje viri iz snijega. Po dolasku u dom, prvo naručujemo dvije ture pivica, uz uživanje na suncu i ležaljkama i prekrasnom pogledu na ispenjane vrhove Strahlhorn i Fluchthorn.
Čim je sunce zašlo, više nije ni bilo ugodno na terasi, pa smo se posvetili raspremanju opreme, prepakiranju i higijenskim potrebama. Za večeru su za naš sto raspoređeni baš turno skijaši sa kojima smo se zajedno spustili, stari mladić 78-godišnji Bernard i njegov sin Pierre, francuzi iz Saint-Gervais-Les-Bains. Ugodno smo razgovarali, posebno o vremenu što je preostalo pred nama. Bogato životno iskustvo Bernarda iziskuje veliko poštovanje, a posebno me dojmila rečenica da moramo uživati u svakoj minuti koja nam je preostala. Tako treba i živjeti, radovati se svakom trenutku, posebno provedenom sa svojim najmilijima i u planini naravno.
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10229875805705589&type=3
Britannia hut-Saas Fee, Zermatt, 28.04.2022.
Povratak u dolinu, poslije dobro prospavane noći, odvijao se po izrazito lijepom vremenu. Sunce nas je grijalo stalno, vidici beskrajni, što nam je omogućilo da vidimo sve ono što nismo mogli vidjeti pri dolasku. Poslije doručka i pakiranja sve opreme, natovarismo se kao i pri dolasku, uz koji kilogram manje, te krenusmo na spust od doma, uz naše veliko iznenađenje, po pršiću, pravom pršiću. Obradovalo nas je to, jer je puno lakše spustiti se po mekom snijegu uz ovakvu težinu na leđima.
U dolini smo morali staviti kože do izlazne stanice ski lifta na 3000 m, odakle nastavljamo spust po stazi. Staza zaleđena, izrovana od ratraka, te je veoma teška i opasna za spust mekanim turno skijama, posebno što se spuštamo po crvenim stazama. Uz odmore dolazimo do srednjeg dijela padine na kojem je već sunce počelo djelovati i omekšalo stazu, te onda uživamo u spustu sve do doline i mjesta Saas Fee i nogometnog terena na njemu. Skidamo skije, te prolazimo kroz čitavo mjesto do parkinga, gdje se konačno raspremamo od sve težine, a i pancerica. Bože mili ja miline kada se skinu s nogu.
Vraćamo se do naše sobe u Saas Grund-u, presvlačenje, kupanjac i onda može početi turistički dio ture. Planiramo posjetiti Zermatt i popiti pivicu ispod Materhorna, te uživati u švicarskim delicijama, a imamo i obvezu kupiti kakve suvenire najbližim članovima obitelji i prijateljima. Do Tosch-a se vozi autom, zatim morate parkirati i onda vozom do Zermatt-a, jer je zabranjeno ulaz autima u Zermatt.
Turističko mjesto Zermatt je prekrasno, ali morali smo ga skoro cijelog prijeći da dođemo na mjesto odakle se vidi Materhorn, u čemu uživamo i divimo se moćnom Rogu, koji kao da nas poziva na uspon. Već sam bio dogovorio uspon sa pokojnim Arminom, ali nesreća nas rastavi i pokvari planove.
Prošli smo većim dijelom staze prema Materhornu i onda se vratili na zasluženu pivicu. Na dvije. Netko tri. U povratku je dogovoreno sa Ramizom i Taibom da dođemo na večeru, na što nas nije trebalo puno nagovarati. Večera je bila za deset, odlična, iako Taiba nije bila u svojoj kuhinji. Hvala Taiba i Ramize još jednom. Pozdravismo se s našim prijateljima, te se vratismo na spavanjac u naše sobe. Treba se malo i odmoriti za sutrašnji povratak kući, a planirali smo i posjetu našim prijateljima Vesni i Silvi u Sloveniji.
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10229840405580608&type=3
Povratak i posjeta Silvi, 29.04.2022.
Povratak iz Švicarske je protekao ugodno, a za kraj smo ostavili posjetu našim dragim prijateljima Vesni i Silvi u Zgornjoj Pohanci, u Sloveniji. Obzirom da nisu mogli ići sa nama, morali smo im malo prepričati kako je bilo na ekspediciji, a i posjetiti njihovu kmetiju i poznati Rožmanov mlin, te uručiti neke poklone koje imamo već odavno spremljene za njih.
Naši dragi prijatelji su nas lijepo dočekali, obradovali nam se i tražili da ostanemo noćiti, ali zahvalili smo se i nastavili put uz malo duže čekanje na granici u Novom, obzirom da je gužva nastala zbog nastupajućih praznika. Ali sve je dobro prošlo, ekspedicija uspjela u potpunosti, zadovoljstvo na maksimumu, sreća najveća.
Živjeli i za dobrog početka, odmah planiramo slijedeće ture.
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10229876351359230&type=3