Dvodnevna tura na Čvrsnicu, 23.02.2019.

Prošli vikend pala je odluka za turu na Čvrsnici. U stvari, tek u subotu popodne proradio je crv i bilo je navrat, nanos uzeti opremu i put pod noge.

U petnaest minuta smo se spakirali i već bili u autu, a cilj je popeti istočne dijelove ove hercegovačke ljepotice, Trinjaču i Veliku Oštrovaču, koje prvi put posjećujemo u zimskim uvjetima.

Noć prije uspona smo imali prilike biti u gostima kod PD ”Orlova stina” Tomislavgrad koji su nas pozvali na svečanost povodom 20 godina od osnivanja društva. Na svečanu skupštinu nismo pristigli, ali smo zato bili dodatno počašćeni gostujućem izlaganju Stipe Božića koji nam je pripremio zanimljivu prezentaciju knjige ”San o Everestu”. Ovo je već drugi put da smo ga imali prilike slušati na istu temu, ali kao da slušate potpuno nove stvari i svaki put nađete novih detalja za oduševljenje.

U nastavku smo se preselili u prostor galerije ”Kulturno-informativnog Centra” i nastavili druženje s dragim ljudima, evocirali uspomene i kovali planove.

Odspavali smo u planinarskom domu HPD ”Pločno” u Masnoj luci. Na poziv da dolazimo, Mario je otišao, naložio vatru, pripremio sobe za nas, kao da dolaze najrođeniji, a što se tiče smještajnih uvjeta u ovom planinarskom domu, možemo slobodno reći da su vrhunski.

Ujutro ranom zorom, još prije nego je sunce obasjalo dvijetisućnjake iznad Blidinja, odvezli smo se do Vitlenice. Na putu prema rampi, dosta vozila parkirano sa strane, jer ih je snijeg po putu spriječio da se odvezu dalje. Mi smo se ipak uz veliku umješnost vozača dovezli do odredišta, nabacili opremu i već u osam sati stali na skije. U prvoj dionici prema Muharnici smo nosili skije na rukama, a tek nekako iznad izvora Grkuš smo nastavili punim plućima i skijama ispod nogu.

Negdje između Sedla i Stoga sustigli smo ekipu iz Mostara, a Danijela nam se posebno obradovala. Nismo se vidjeli od ljetos kad se vratila s Mont Blanca.

Odvajamo se lijevo, starom stazom prema koja vodi na jezero Crljenak. Snijega ima dovoljno, kleku vješto zaobilazimo. Konfiguracija terena dosta zahtjevna, velike vrtače, stijene, neprohodan teren, ali sve skupa veliko zadovoljstvo, jer prvi put idemo ovuda i stječemo nova iskustva.

Grebenom prema Trinjači nailazimo na zaleđenu plohu koja s naše desne strane se skuplja u vrtaču dvjestotinak metara niže.

Na vrhu se malo zadržavamo, jer nas čeka i Velika Oštrovača, a i vjetar piri taman dovoljno da nas ohladi.

Spuštamo se uhodanom stazom, jer su prije nas već bili velika grupa planinara. Ljetna staza je pod snijegom i ledom i ne usudimo se ići tamo, nego nastavljamo grebenom.

Ispod Oštrovače navlačimo opremu na sebe i penjemo svatko za sebe, soliramo što bi se reklo.

Na vrh smo stigli nakon pet sati hodanja, a zadovoljstvo koje dobijete nakon toga, pobriše sve napore toga dana.

U povratku se spuštamo prema Hajdučkim vratima i nastavljamo prema Crljenku, te desno prema stazi kojom smo došli.

Na istom mjestu od jutros, opet susrećemo naše Mostarce. Pozdravljamo se i nastavljamo dalje. Imali su nekih problemčića, jedan od kolega je zadobio povredu noge i morali su usporiti.

U povratku snijega još manje, tako da zadnjih par kilomatara nosimo skije na leđima i što bi rekli, što je tura bez nosanja, a prava tura završi pod lampama. 🙂