Zadnje četiri godine polovinom rujna pravimo izlet na Pag, a ove godine smo ubacili novi sadržaj, tura po Velebitu. Već uhodana ekipa od kojih veliki broj je tu od početka, što bi moglo značiti da radimo dobre stvari.
U četvrtak u podne smo krenuli kupiti putnike iz Busovače, Viteza, a u Novom Travniku polazak točno u 13 sati po planu. Raspoloženje kao i obično odlično, sunčan dan i šta nam više treba. Na krivini prema Pećinama, tik iznad skretanja za Kovačiće autobus nakon par trzaja stade. Upali, ugasi, tamo, ovamo, ni da makne. Vozač i još dva mehaničara su pokušavali riješiti problem, ali uzalud. Ček je jednom i upalio, nakratko. Nakon nekog vremena se prebacujemo u zamjenski i nastavljamo s kašnjenjem od par sati. U Bugojnu nas čekaju Ankica, Vesna i Mato, strpljivi. Mario, Nela i Igor su već na putu prema Zadru.
Nastavljamo dalje, pauza u Tomislavgradu, na graničnom prijelazu kratko zadržavanje, pregled putnika i prtljage. Negdje kod Zadra grmljavina i prolom oblaka, ništa neuobičajeno. U Novalju stižemo negdje oko 21 sat. Prognoza za naredna dva dana je s pljuskovima i grmljavinom i na Baškom Oštarijama i u Novalji. Po tome, kako god da izabereš, pogriješit ćeš. Ipak, odabiremo petak za turu na Velebit, a subotu ćemo na Mars, već uobičajeni pojam za turu Life on Mars Trail poznata i atraktivna pješačka i trail staza smještena u Metajni na otoku Pagu. (https://www.lifeonmarstrail.hr/)
U petak ujutro šareni oblaci iznad glava nagovještaju svašta. Za prelazak preko Velebitskog kanala trajektom nas se odlučilo 35, a ostali će po svom. Netko po gradu, netko na plažu, po slobodnom izboru.
Ukrcavamo se na trajekt Žigljen – Prizna, vožnja do Karlobaga i dalje na prijevoj prema Baškom Oštarijama. Kod Kubusa smo negdje oko pola jedanaest. Spomenik je to gradnji ceste Karlobag – Gospić preko Velebita, kocka (Kubus, Ura) na četiri kugle, nalazi se na Oštarijskom sedlu ili Starim vratima, nadmorske visine 927 m s kojeg se pruža pogled na Karlobag, otok Pag i cijeli Velebitski kanal. Kocka je postavljena u vrijeme gradnje ceste od Gospića do Karlobaga (1844.- 1850.), točnije 1846. Do Kocke vode 33 stepenice. (https://www.tz-karlobag.hr/kubus.php)
Početak staze smo odabrali prema Basači 1.089 mnv, pola sata od polazišta. Lijep grebenski uspon do vrha s pogledom na Pag i ostalo otočje sjevernog Jadrana. Vrijeme idealno, taman kako treba. Na vrhu ostaci zadnjeg rata. Rovovi za tešku topništvo, tenkove ili šta već. S Prpić polja pored Prpina planinarskog doma vodi makadamski put koji je vjerojatno imao ulogu logističke dopreme za teška oruđa.
Spuštamo se do sedla na stazi prema vrhu Badanj 1.164 mnv. Tu se razdvajamo i jedan dio ekipe produžava poljem prema Prpinom domu. Nakon pola sata, dolazimo na raskrižje gdje drugi dio nas produžava prema Vršku, Jatari i Badnju, a ostatak se odlučuje na najtežu turu prema Butinovači. Odmah ćemo reći da Butinovača nije bila u planu, nego je plan bio skratiti put ulaskom u Premužićevu stazu sjeverno od Vrška i proći desno prema Kukovima i Kizi, al’ šta’š kad se osladi… Tako smo prije toga došli na Vrh nad Badnjem zapadnim 1.103 mnv, te se desno počeli spuštati kroz lijepu bukovu šumu. Na raskrižju dobro označena staza nam kaže da možemo do Prpić polja stići za 45 min, ali mi je presijecamo i produžavamo dalje.
Na Butinovaču 1.127 mnv stižemo oko 13:30. Kamena, krečnjačko dolomitna struktura na vrhu s kojeg se pruža prelijep pogled na Dabarske kukove, Došen Dabar, a ispod nas u šumskom prostranstvu dominira krajolik Ravnog Dabra specifičnih stjenovitih masiva ispod kojih se smjestio planinarski dom istoimenog naziva s jednim od najljepših lokacija na Velebitu. Desno gledajući od doma nastavlja se šumska dolina Crni Dabar u čijem zagrljaju se krije Kapelica sv. Mihovila. Crni Dabar je pusto selo u vrletima Velebita. Ime je dobilo po činjenici da je to nekada bilo naseljeno mjesto koje je imalo najmanje sunčanih dana u Hrvatskoj. Smješteno u predubokoj usjeklini vidjelo bi Sunce samo nekoliko mjeseci u godini. Odatle i ime Crni Dabar. (https://www.lika-online.hr/sveti-mihovil-obiljezen-u-sjenovitom-crnom-dabru).
Lijevo pogled na Velebitski kanal i Pag, onaj dio prema Lunu, najudaljenijem mjestu na sjeveru otoka. Nakon zasluženog odmora, nastavljamo grebenom prema Širokom kuku 1.081 mnv, dobro obilježenom i atraktivnom dionicom punom stjenjaka koji moraju se proći katkad pridržavajući se rukama. Ekipa od nas petnaestak se razvukla. Nekima je to uobičajena praksa, a neki u stijenama su prvi put, pa i razumljivo. Oko 15 sati pravimo pauzu, malo se sjelo, uhvatila nas priča. Taman po polasku, Stipo ustaje s kamena, kad ispod izmigolji poskok, odrasla jedinka nekih 80-tak cm. Nimalo zgodan detalj znajući da ovdje bilo kakav incidentan događaj može izazvati velike probleme za cijelu grupu. Ali, poskok je postao prava atrakcija. Svi smo uzeli mobitele i snimali kako bježi od nas, a Mato na to veli da ga se uopće ne boji i da ih je hvatao nekad golim rukama. Minut poslije, smijeh, graja, okupili se oko Mate, a on drži poskoka lijevom rukom za rep, a desnom za vrat i nosa ga okolo.
Za desetak minuta dolazimo do raskrižja koje lijevo vodi na Dabarske kukove, a desno se spušta prema dolini. Većina nas se spustila desno prema šumskoj trasi koja vodi dalje prema Prpića polju. U poslijepodnevnim satima se vrijeme počelo kvariti. U daljini se moglo čuti grmljavina, ali nas ni kap kiše nije dotakla. Dolaskom u Novalju smo čuli da je tu bilo par pljuskova.
U 16:30 smo već bili na povratnom odredištu. Neki su guštali u restoranu par sati, neki dosta manje, onako kako je tko silazio s planine.
Povratak prema Karlobagu i Prizni bio je užurban, jer trebalo je stići na trajekt. Dolazimo s par minuta zakašnjenja, vozač uzima kartu, rampa na brodu je još spuštena. Imali smo sreće pa su tolerirali kašnjenje, inače bismo na suprotnoj obali ostali još sat i pol. Iscrpljeni, sretni, zadovoljni u hostel stižemo u 18:30. Nekako smo se većina složili da subotnji plan na Mars prekrojimo i tako je i bilo. Sutra nitko nikud, u stvari po vlastitoj volji. Šetnja po gradu, kupanje na gradskoj plaži, Gajcu, a njih par se ipak odlučilo mimo ostali svit. Uzeli su taksi i odvezli se na Mars. Ispunili smo i tu normu, ali ćemo morati sljedeći put biti blagonakloni prema Marsovcima, ne smijemo zaboraviti. 😊
Subota lagano, ustajanje kako tko, šetnja, kupanje, vožnja biciklom. Dan ugodan, sunce, gdje koji oblak, a na Velebitu prosipa se kiša svako malo. Bog nas je podario dobrotom oba dana, valjda nadoknada za početni peh s autobusom. More ugodno, toplo, baš onako kako znaju biti rujanski dani na obali.
Nedjelja je bila planirana za polazak u 13 sati, ali smo skontali da je bolje poći ranije, pa vrijeme potrošiti usput kvalitetnije. Krenuli smo u 9:30 i put Šibenika gdje smo proveli nekih dva sata. Posjet starom gradu, Šibenska katedrala, prolaz kroz kamene ulice omeđene stoljetnim zgradama, šetnja uz rivu, kava s pogledom na more, sunčan dan i sve skupa malo vremena za obići sve što se planira.
Nastavljamo kući iza 14 sati i dalje prema Livnu. Cilj nam je posjetiti muzej u franjevačkom samostanu Gorica gdje smo planirali ostati nekih pola sata, ali…
Posjetili smo pet postava muzeja, galerija slika gdje stalna postavka Gabrijela Jurkića zauzima posebno mjesto. Na raspolaganju nam je bila etnografska zbirka, zatim postavka s galerijom slika povodom 4. međunarodnog trijenale grafike, arheološka zbirka i postavka starog naoružanja i vojne opreme svaka na svoj način nas je fiksirala i uzela svoje vrijeme. Ostali smo više od sat i pol.
Nastavljamo dalje kući, ovaj put bez zadržavanja, jer treba sutra u obaveze. Sve u svemu, ugodno provedeno vrijeme, planirano i neplanirano sve se posložilo kako treba.
Zahvaljujemo vlasnicima i osoblju Hostela Zrće na ugodno provedenom vremenu u Novalji.
Hvala svima na učešću, pozitivnoj energiji, druženju i nadamo se skorom viđenju, a već jedva čekamo sljedeću sezonu. Vidimo se! 😊