Svako djelo počinje iz ideje, a naša ideja stara je nekih 15-tak godina kada je Ilija jednom prilikom rekao da bi bilo lijepo kad bismo na Vranici imali mjesto pod krovom. Vrijeme je prolazilo, a plamičak izgovorene riječi je tinjao.
Vranicu smo dobro poznavali, pogotovo s ove naše, sjeverne strane. Najčešće smo joj prilazili iz pravca Sebešića, pa potom dalje na Busovačke staje, a katkad i s Prokoškog jezera ili Uložnice. Kad se dođe na izvor Zlatana, logičan slijed puta je ravno prema vrhovima koji stoje iznad. Staze vode k Jezerima, Bunaru, Bijeloj gromilici, Travničkim vratima, Širokom dolu, ali prema Velikoj njivi nema nekog uhodanog puta. Šumska trasa je već dobro zarasla i ne koristi se desetljećima. Samo rijetki su znali za ovaj dio širokog vraničkog prostranstva smještenog negdje na pola puta između Travničkih vrata i Uložnice. Čak i kada se popnete na vrhove, ništa neobično ne biste primijetili, livada, k’o livada. Ali zato, pogled s te livade prema gore je već druga priča koju najbolje ispriča pokoja fotografija i uzdah koji se otme kad pogled obuhvati vrhove pod nebom. Tako je valjda i odabir lokacije za gradnju planinarskog skloništa baš tu postao logičan, a posebice jer u tom dijelu planine nema ovakve vrste objekata.
Osnovni cilj za gradnju Skloništa bio je napraviti zaklon za sve one koji dolaze u planinu zbog rekreacije ili žive za planinu provodeći svoje vrijeme na padinama Vranice tijekom cijele godine. Isto bi omogućilo zaštitu i spašavanje ljudi i dobara u slučaju pogoršanja vremenskih neprilika ili nesretnog događaja. U zadnje vrijeme postajemo svjesni da planinarstvo kao rastuća djelatnost u BiH sve više dobiva na značaju i da se sve više ljudi uključuje u ovu aktivnost. Planinarstvo uz potencijale s kojima raspolažemo nudi najbolji odnos ulaganja i korisnosti kako za pojedinca, tako i za društvo u cijelosti. Samim time se potencijal za korištenje Skloništa u navedene svrhe povećava i stvara dodatnu sigurnost ljudima koji aktivnosti boravka prakticiraju u prirodi.
Prilikom kreiranja arhitektonskog rješenja vodili smo se time da objekt treba biti izgrađen od prirodnih materijala u planinskom stilu, od drvenih elemenata montažno-demontažnog karaktera, a materijal koji je korišten u gradnji su drvene grede 14×14 cm i 10×12 cm, te daska.
Sklonište je rađeno temeljito i kvalitetno, da traje i odolijeva vremenu i vremenskim nepogodama. Za gradnju objekta smo uglavnom koristili vlastite ljudske resurse, a za dodatno i vanjske suradnike, tako da je u svim fazama korištena struka i sve što je urađeno, urađeno je s razlogom. Od vanjskih suradnika navodimo inženjere iz područja arhitekture, građevine i elektrotehnike koji su nas svojim projektnim rješenjima, idejama i savjetima usmjeravali u korist najboljeg odnosa ulaganja i korisnosti.
Već 2021. godine su počela pristizati novčana sredstva, da bi se kroz sljedeće četiri godine akumuliralo dovoljno da se može zatvoriti trošak transporta, te nabavka materijala za temeljnu konstrukciju.
Došla je 2024. godina i najveći problem koji smo vidjeli pred sobom bio je transport materijala i opreme. Zadnja dionica do Velike njive u dužini od 900 m bila je vrlo usponita i uska šumska trasa. Plan je bio dovesti kamionom sve potrebno do izvora Zlatana i odatle izvršiti pretovar na traktor. Zakazana akcija za vikend 10.08. odjednom se počela urušavati. Uslugu traktorskog prijevoza prije na par dana je vozač otkazao zbog neodloživih razloga, a isto tako dobavljač građevinskog materijala je morao otkazati zbog žurne isporuke na druga mjesta. Prethodno je sve drugo mobilizirano, alat, strojevi, ljudi, sva ostala logistika. Bili smo u dilemi šta uraditi, jer u ovom slučaju ne smije biti greške. Lakše je otići na posao u Sarajevo, nego gore u divljinu gdje nema ni signala za mobitel. Ali, sve se dešava s razlogom valjda, jer nakon svega ovoga sve više počinjem vjerovati u čuda. Jedan telefonski razgovor s Perom bio je dovoljan da nam skrati muke pretovara i daljnjeg odvoza materijala u trajanju od par dana, a jedan razgovor uz kavu da riješi ostale transportne probleme zbog kojih nam je ovisilo koliko vremena ćemo potrošiti samo na taj dio posla. Dražan, Igor i Vlado riješili su nam najveći dio zadatka, a naredna tri dana cjelodnevnog rada nam je bilo potrebno da se izvrši prijevoz, te sav ostali potrebni materijal ugradi u temelje. Radni angažman naših članova nije bio upitan, jer valjda kad je dobra ideja, onda sve ide kako treba. Kako kod nas vele, kad se kuća gradi, sav blagoslov je s tim.
Narednu godinu dana smo iskoristili za pribavljanje financijskih sredstava, te planiranju ljudstva i logistike za ljeto kada se zbog meteoroloških uvjeta može uraditi najviše. U međuvremenu smo imali posla na dogradnji kotlovnice na našem planinarskom domu. Tu smo se svi nekako učili. Ekipa je brusila znanje u tesarskim, zidarskim i ostalim poslovima. Stvarala se jezgra koja će biti sposobna iznijeti vrlo zahtjevan zadatak. Većina nas nije radila u građevinskoj djelatnosti, tako da je za sve ovo bio poseban izazov. Nekako je sve ličilo na dječju igru i svi su igrali svoju igricu, ovaj put u realnom svijetu. Jasan cilj, plemenit motiv, ugodno radno okruženje i evo recepta za sreću i zadovoljstvo.
Stiglo je ljeto. Drvena građa već se sušila u Sebešiću i Rostovu. Tiško je sve dovezao kod svoje kuće gdje smo mjesec i pol dana radili na pripremi drvenih elemenata. Radilo se na obradi greda u što spada falcanje, brušenje, rezanje, ukrajanje, farbanje i sva ostala čudesa. Zadnjih 3-4 dana smo proveli u Sebešiću na izradi lamperije i brodskog poda. Ručni rad, jer nam je nedostajalo financija za kupnju. Bili smo u dilemi nastaviti posao ili ostaviti bez da se sve završi, pa narednu godinu privesti ostatak kraju. Spalili smo dvije ručne freze, potrošili tri cijela dana, ali se posao isplatio.
Došao je i dan kad je trebalo sve nabaciti na kamion i odvesti na gradilište. Bio je to 19.07.2025. godine. Prije na dan smo bili u Sebešiću i na Tonijevu prikolicu natovarili pripremljeni materijal, puna prikolica do vrha.
I ovaj put je Dražan odigrao glavnu ulogu. Prije na tjedan dana smo dogovarali uvjete za prijevoz. Ponudio nam je dvije opcije. Jedna s pretovarom, što bi nam uzelo dodatnog vremena i energije, a druga skuplja je bila da se izveze komplet materijal na gradilište i da je sve ostalo njegova briga što i kako. Nenad je prevagnuo i rekao da će platiti razliku u cijeni. Svi smo se složili za skuplju, a jednostavniju opciju.
Ništa nismo smjeli propustiti. Bio je to zahtjevan logistički pothvat. Sve je moralo biti besprijekorno organizirano. Alat, materijal, strojevi, hrana, piće, ljudi. Sve na svom mjestu i u pravo vrijeme. Utovar greda viljuškarom, sve ostalo ručno. Ruksaci, šatori, dodatna oprema, puna kamionska prikolica do vrha i možemo krenuti.
Dolaskom na Veliku njivu pristupili smo istovaru, ovaj put na puno lakši i jednostavniji način nego prošle godine. Skinuli smo ručno sve ono što se ručno i utovarilo, a utovarivač je skinuo teške terete, grede, dasku, lapmeriju i brodski pod.
Imali smo vremena i odmoriti, jer na ovaj način nam je skraćeno vrijeme rada koje bismo potrošili na pretovar i dodatni transport, te ga iskoristili za podizanje kampa i kuhinje istog dana. Narednih osam dana smo proveli radeći od jutra do mraka. Spavanje u šatorima, obroci spravljeni u poljskoj kuhinji i nakon napornog dana večera oko vatre, pogled u zvjezdano nebo iznad, previjanje žuljeva i ozljeda koje su se toga dana umornim rukama omakle. Svakodnevni rezultati rada podgrijavali su želju da nastavimo punim tempom kako smo i započeli. Bez obzira koliko šta planirali, računali, uvijek će nešto nedostajati. Vijci, ekseri, gorivo, kvar agregata, hrana, piće, a još k tome i nepredviđeni događaji poput udara vjetra, ali sve je rješavano u hodu. Veliku potporu smo imali od svih, a danas s odmakom od svega vidimo da sve je bilo s blagoslovom i da su nam zvijezde uveliko bile naklonjene. Zato smo sretni i ponosni da smo jedan dio sebe ugradili u Sklonište Nade, baš zbog svih onih životnih situacija u kojima fali to zrno nade kako bismo povjerovali u ljudsku dobrotu i snagu zajedništva, jer mala čuda se događaju svaki dan, samo ih trebamo prepoznati…
Zahvala svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ovog vrijednog projekta:
FrAmigo d.o.o. Nova Bila, Travnik
Lidija Bradara, predsjednica F BiH
Ministarstva obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa SBK/KSB
PALAVRA d.o.o. Gladnik, Travnik
Posebna zahvala našim vrijednim članovima koju su ovim pokazali da se udruženom energijom mogu napraviti čudesa, a na ovaj projekt svi možemo biti ponosni, jer ostavili smo blistav trag iza sebe koji će onima koji dolaze iza nas biti vodilja da snovi se ostvaruju ako ih budni sanjamo, te da možemo biti zadovoljni sobom i sa žuljevima na rukama.
A matematika kaže ovako: Sklonište – ukupna ulaganja 31.12.2025.
