Damavand [1] je najviši vrh (5.610 mnv) gorskog vijenca Albroz [2] (dužina oko 900 km, širina 60–130 km) koji se proteže od Azerbejdžana, pa južno od Kaspijskog mora, a sjeverno od glavnog grada Irana Teherana, pa do sjeveroistočnog dijela Irana do planinskog vijenca Kopet Dag. Damavand je nepunih 2,5 h vožnje daleko od Teherana u sjeverno istočnom pravcu, točnije 65 km. Na slici dole nalazi se ispod slova B u riječi Alborz 😊.
Damavand je u biti poluaktivni vulkan iz kojeg se i dan danas, kroz otvore na njegovim padinama pri vrhu isparavaju pare sumpor dioksida. Žuti komadi sumpor dioksida se pri vrhu nalaze svugdje uokolo. Neprijatnog je mirisa, mirisa pokvarenih jaja i svaki poučen vodič će gledati da turu usmjeri daleko od ovoga isparavanja. Na vrhu je krater. U podnožju planine uslijed ovoga polu aktivnog vulkana su termalni mineralni izvori koje lokalno stanovništvo koristi za bazene tople kupke. U jednom takvom selu imena Larijan, nekih 5 km od Reyneha, se običava otići na kraju uspona. Sa termalnog izvora povrh sela, vodu temperature od 70 stupnjeva vodovodnim cijevima su dovukli do svake kuće. U ovisnosti od daljine kuće od ovih izvora, temperature vode se spuste do jedno 35-40 stupnjeva i previše je vruća da bi mogli dulje u njoj biti, već je praksa da se periodično osvježavate tušem hladne vode koji stoji na ulazu u bazena.
Damavand je moguć vidjeti iz samog Teherana (udaljenost 65 km), jako je istaknut i dominira širim krajolikom prije svega svojom visinom. Kao da su geološki procesi prošlosti odgurnule ostale masive Alborza da bi Damavand osamljen još više došao do izražaja, jer za Damavand stoji da je 12-ti istaknuti vrh u svijetu. Najviši je vrh ne samo Irana, već i bliskog istoka i najviši vulkan Azije. Koliko je samo ogromno ovo gorje Alborza dobijete sliku kada stojite u podnožju Damavanda . Cijeli horizont naspram juga od zapada do istoka, poput ogromnog zida, zauzima ogromni kontinuirani planinski greben duljine 70 km, naziva Dobrar[3]. Ima preko 20 imenovanih vrhova u rasponu od 3.600-4.075 mnv i još veliki broj neimenovanih i popularno je skijalište u Iranu. Između ovoga grebena i Damavanda je dolina Haraz i to će vam uglavnom biti vidokrug dok se penjete. Vrh Damavanda je moguće uspeti sa svake strane, ali normalno preferira se južna da bi se izbjegli velike strme zaleđene plohe, npr. sjeverne strane. Također na ovoj južnoj strani u dolini Haraz su smješteni i svi ostali turistički kapaciteti i manja sela u kojem ćete prespavati nakon dolaska u Teheran. Najznačajniji su selo Reyneh i Polour. Prvu noć kada dođete iz Teherana prespavat ćete u jednom od njih. To će vam biti bazni kamp u slijedu do vrha. Poslije toga ide drugi kamp na 3.020 mnv koji zovu još i Džamija, jer ona to stvarno jeste, zatim treći kamp na 4.250 mnv i vrh. Ako ste sami naumili organizirati uspon, stvari koje morate planirati bi išle redom navedenom u fusnoti[4].
Ali topli savjet, angažirajte neku lokalnu agenciju što smo i mi učinili. Dobit ćete licenciranog vodiča koji zna Engleski, riješit ćete se svih ovih organizacijskih zavrzlama, a da ne kažem da vas muka uhvati kada npr. u trgovinici hoćete nešto uzeti, a nitko ne priča niti jedan strani jezik. Mi smo išli preko agencija Round Persia[5]. Sve jednu stavku od pobrojanih u fus noti [4] su nam riješili unaprijed, uključujući i uzimanje SIM kartica i VPN, čim smo sletjeli u Teheran. Agenciju vodi mladi bračni par Farzaneh i Ehsan, koji su nas zajedno sa našim vodičem Mortezom dočekali na aerodromu. Farzaneh je ekspert za izradu perzijski ćilima, a i Ehsan je licencirani planinarski vodič, tako da smo u biti imali dvojicu na usponu. Ali kad će sreća, oni nisu samo planinarski vodiči već su godinama radili i kao turistički vodiči po Iranu.
U cijenu angažmana su ulazile sve ove stavke nabrojane dolje, cjelokupna organizacija oko smještaja i prebacivanja nas i stvari. Naše je samo bilo da penjemo. Oni su nam spravljali hranu i brinuli o piću. Imali smo uvijek toplo jelo. Velika je zavrzlama i u vezi njihovog novca. Novčanice Riali su zbog inflacije milijunskih brojeva, pa se u svakodnevnoj upotrebi koriste Tomani, koji imaju manje nula. 10 starih Riala ili 10 000 novih Riala je 1 Toman (nekad poslije 2019. godine). Kad smo mi bili (2024. godine) otprilike 60.000 Tomana (60.000.000 novih Riala) je bio jedan Euro i za to možete nasuti 21 litar benzina. Zbog niske cijene goriva vožnja po Iranu u poredbi s našim prostorom je skoro džaba. Kad ste već u Iranu posjetite što više toga, cijena prijevoza kao i smještaja po hostelima je jeftina. Skuplje su ulaznice u muzeje, povijesne i arheološke komplekse, perzijske vrtove.
Prvi dan smo prespavali u turističkom selu Reyneh. U sastavu smo: Franjo Furundžija, Dragan Matošević – Drage, Tihomir Rijić – Tiško, i Ivo Bavrka – Iveško i ja, te naši vodiči. Reyneh ima dosta konačišta za planinare i skijaše, ali bih savjetovao da se ipak za konačište uzmu uredi planinarskog saveza Irana nadomak Polour-u, gdje je i ured predsjednika planinarskog saveza ove pokrajine. Imaju jako uredan smještaj, sobe sa svojim kupatilima ili zajedničkim sve naravno ovisno o cijeni. Također, tu je moguće na licu mjesta u uredu planinarskog saveza platiti ulaz u nacionalni park Damavanda koji je obavezan, a tu ćete moći nakon završenog uspona uz tradicionalni čaj sa predsjednikom saveza dobiti i certifikat o uspješnosti uspona. Naravno, ako dokažete da ste bili na vrhu fotografijom. On to ne radi površno, već detaljno. Uzeo je fotografije sa vrha i detaljno zurio u njih, pa nas, pa u pasoše, da se uvjeri da smo vrh stvarno ispenjali. Izdavanje certifikata on shvaća krajnje ozbiljno. Ova dva sela Reyneh i Polour su na gornjoj slici obilježena kao Camp 1.
Sljedeći dan će vas terenskim vozilima, nekim starim i po 40 godina, dovesti do kampa 2, putem koji vodi od Poloura do Reyneha, gdje se negdje na sredini ovoga asfaltnog puta, odvaja makadamski put koji vodi do kampa 2. To je ova zvjezdica na gornjoj slici. Ne možete ga promašiti, na ulazu u makadamski put je rampa kao i osoblje nacionalnog parka. To je sve na nekih 2.000 mnv. Ovdje za neke već počinje pješački uspon. Mi smo ovaj dio od rampe do kampa 2 prešli terencima, da bi pješački dio ostavili za veće visine. Cijelom dužinom makadamskog puta kojim su nas terenci vodili prema kampu 2 su crveni makovi. Vozi se ludo, a terenci iz nekog prošlog vremena bez problema savlađuju ovaj makadam. Ispod vas ostaje Haraz dolina, koje je prelijepa, kako prirodom tako i arhitekturom kuća lokalnog stanovništva.
Kad smo terencima prispjeli do kampa 2, nakon što smo se smjestili, napokon smo krenuli sa pješačenjem. Uspeli smo se do jedno 3.600 mnv radi aklimatizacije. Ovaj predio je najljepši. Krajolik je totalno neobičan i van serijski. Veliki komadi stijena u lancu nastali od okamenjenih bujica lave je iznjedrilo toliko neobične oblike, a to sa neobičnim niskim biljem ljubičaste boje, na polu loptama također vulkanskog podrijetla koje su svugdje oko vas daje stvarno čaroban prizor. Ovo kamenje je u sebi sadržavalo veliki procent metala i bilo ih je fantastičnih oblika. Ljudi ih znaju odvesti u dolinu ispod i služe im kao ukrasi u dvorištima kuća. I trave je u izobilju, stočari čuvaju stada ovaca i koza. U daljini vam je pogled prema jugu okružen ogromnim grebenom Dobrar.
Sa pojedinih mjesta u smjeru zapada je moguće vidjeti veliko jezero. Pogled cijelog sjevera je zauzeo ogromni Damavand. Već ste u njegovim rukama. Cijelim putem uspona nećete moći vidjeti vrh, već vidite jedan koji se zove Božji Prst (negdje stoji i Lažni vrh) i na visini je 5.400 mnv, a doima se poput samog vrha. Morteza, već sam po sebi agronom se dobro razumio u upotrebu različitih biljaka u medicini i kuhinji, te o njihovoj rasprostranjenosti. Od 2.000-3.500 mnv moguće je naići na puno crvenih makova, dok oko 3.500 mnv ima puno bilja iz roda Asteraceae koji su ljubičaste boje niskog rasta i rastu u obliku malih žbunića, polu lopti. Ima i majčine dušice, te mnoštva drugih trava.
Morteza je brao biljke i trave cijelim dijelom uspona i pravio nam čajeve od njih. Riznica je znanja, dok penjemo, bez problema se prebacio na ogromnu povijesnu baštinu Irana, na slavne kraljeve drevne Perzije iz dinastijske kuće Ahemenida (550-320 pr. Kr.) i na prvi ukaz o ljudskim pravima i slobodi vjere od jednog od njih[6], na stare antičke grobnice tih perzijski kraljeva i reljefe dinastije Sasanida (224-651 n. e.)[7], na njihove gradove i ceremonijalnu prijestolnicu staru 2.500 godina[8], na stara iranska vjerovanja[9]. Iz njega su ispadale one informacije koje nećete naći po internetu ili šturim uputama. On je radio kao turistički vodič po antičkim Iranskim mjestima 8 godina. Ehsan isto. Ovo druženje s njima dvojicom se ne može platiti. I onda tu negdje na 3.500 mnv silazeći od zadnjeg kampa 3, su nam u susret došli 20-tak naših Bosanaca. Bilo ih je odsvakud, Bihać, Cazin Travnik, Zenica i Sarajevo. Dan prije su se uspeli na vrh, osim par koji su nastradali od visinske bolesti. Bili su sretni i umorni. Pošteno smo se ispričali, prenosili su nam svoje utiske. Morteza me je pitao da li se od prije poznajemo, kad je čuo da se prvi put svi vidimo, rekao mi je da smo i mi Bosanci poput njih Iranaca topli ljudi. Za Irance da su topli, pristupačni i uljudni se mi Bosanci definitivno slažemo, a i oni za nas isto misle. Vratili smo se i prespavali u kampu 2. Ovdje još nitko od nas nije osjetio prevelik utjecaj visine.
Drugi dan uspona se ide od kampa 2 (Džamija) do kampa 3 koji je na 4.250 mnv. Vi idete pješke, dok vam stvari nose mule. Kamp 3 je jedan solidan kameni čvrsti objekt sa smještajem od preko 100 kreveta. Unutra je i kuhinja i velika soba za prebivanje i ručavanje. Kupatila su smještena izvan ovoga objekta na nekih 50 m. Tri su vanjske česme sa dovedenom vodom s glečera. Kada smo preuzeli svoje stvari u transportnim torbama i preko strmih stepenica poletjeli prema krevetima na gornjem katu, onako energično, doživjeli smo šok. Nitko od nas još nije shvatio da se ovdje ide polako i štedi dah. Momentalno nam je nestalo zraka i zajapureni smo posjedali na krevete i mrljali između sebe „šta je ovo“. Samo dva reda strmih stepenica, brz tempo, teretna torba u ruci i ranac na leđima te visina od 4.250 mnv vas paraliza. Do Jučer u dolini, planirali smo zbog aklimatizacije na ovaj dan do 4.800-4.900 mnv, ali ovo nam je podvilo rep. Nakon tog prvog šoka i malog odmora uspjeli smo ipak još do 4.500 mnv, što je maksimum za nas taj dan bilo. Nitko nije spominjao ni metra više. Ovdje se već dobro osjeti utjecaj visine, morate se polako kretati, brzo se zamarate, nemate zraka i osjećate lupanje srca. Predvečer se javila glavobolja, a bilo je i stomačnih problema. Budili smo se bez zraka i prevrtali u krevetima. Većina nas je popila Brufen. Tek smo ulazili u proces aklimatizacije.
Treći dan uspona, je u potpunosti bio posvećen aklimatizaciji. Morteza nam je savjetovao da se previše ne trošimo. Da odmaramo, ali da ne preležimo, već ono da se malo vrtimo. Sutra nam je bio dan uspona na vrh, trebalo je da se čuvamo. Onda nam je došla jedna nemila vijest, vrijeme se pogoršava, bit će sutra padanja na dan planiranog uspona na vrh. Taj dan smo otišli do nekih 4.700 mnv, gore presjedili nekih sat i vratili se. Ovdje je bilo prostora da se upoznamo sa još elemenata iranske kulture. Morteza je pričao o mitologiji i folkloru koja se isplela oko ove planine[10]. Pa o arhitekturi i ukrasima šiitskih džamija[11], pričali smo i o čuvenim perzijskim vrtovima[12]. Ispričao mi je da su se prvotno minareti na bliskom istoku koristili kao markeri puta, i zbog bolje uočljivosti bili su obliku tornjeva. Tu su se prirodno i skupljali ljudi na putevima i u tim mjestima sabiranja ljudi, se je pojavom Islama i širila vijest i poruka nove religije. Tako su minareti našli put u sakralnoj arhitekturi islamskih bogomolja. Crveni mak je kako sam naveo jako prisutan na Damavandu do 3.5000 mnv, i nije mi bilo toliko začudno kad sam čuo da plemena koja žive tradicionalnim načinom života u podnožju Damavanda ga i dan danas koriste za spravljanje i konzumaciju opijuma. U tome imaju toleranciju iranske vlade koja je inače rigorozna za vid opijata bio koje vrste. Opet smo zbog glavobolje navečer morali popiti Brufen, a san je bio isprekidan. Ustajali smo se da samo jače udahnemo zrak. Kapilari u nosu su pucali pri ispuhavanju nosa, a imali smo i stomačne probleme.
Četvrti dan – dan uspona na vrh. Morteza je u početku planirao da sa dignemo u 3 h i krenemo u 4h. Zbog najave lošeg vremena ovo je pomakao sat ranije, pa smo se digli u 2h, spremili, jeli, uslikali zajedničku fotku i sa čeonim lampama na glavi krenuli. Išlo se lagano, čuvalo se dah. Plan je bio ne praviti velike odmore uopće, već one kad se samo zastane u koloni da se dođe do daha. Nadao sam se da smo dobro aklimatizirani. Već dva dana spavamo na 4.250 mnv i boravimo do 4.500-4.700 mnv. Vidio sam po ekipi da svi imamo dovoljno snage. Sad samo ostaje da nas vrijeme posluži i da ne uradimo neku glupost kojoj smo inače skloni, npr. da po osjećaju trenutne snage i manjka iskustva na ovim visinama, ne počnemo energičnije se penjeti, pa da nas visinska bolest pokosi. Hladnoća se pojačavala što smo se više peli ka vrhu, a pogled sužavao, jer smo ušli u izmaglicu. Staza je bila strma.
Duže stajanje na ovom vjetru i hladnoći nije preporučljivo jer se krenete smrzavati, a ni kretanjem se nešto previše ne možete ugrijati, jer idete polako. Par jakni slojevito nabacanih na vama je najbolja stvar. Uskoro sam nabacio i maramu preko usta i nosa, zrak je prehladan. Primicali smo se predjelu gdje je Damavand još vulkanski aktivan, pare sumpor dioksida isparavaju iz tla i komadići njega u krutom obliku žute boje su svugdje uokolo. Morteza nas je htio poštedjeti otrovnog isparavanja sumpor dioksida, pa smo sišli sa glavne staze, te krenuli nepristupačnim terenom između glavne dvije staze kako mi ih je navigacija pokazivala. Malo je postalo dramatično na ovoj snježnoj strmini. Franjo je montirao dereze, pokušavao je uraditi stope u ledu, ali nije pomagalo, noge su nam otklizavale.
Odugovlačili smo staviti dereze koje smo ponijeli, jer smo se nadali da će ovo brzo prestati, navigacija mi je pokazivala da smo na 300 m dužinski i 100 m visinski daleko od lažnog vrha gdje se dvije glavne staze spajaju. Htijući da se maknemo s leda, pošli smo na neke stijene gdje smo opet počeli propadati u snijeg. Silazak sa glavne staze nam se odužio na kilometre, jer nas je brzo iscrpilo ovo divljanje na ovoj visini. Došli smo u blizinu glavne staze, ovdje sada nije bilo snijega, već neki sitni žuti pijesak obogaćen sumpor dioksidom u koji opet propadate i gubite snagu. Kad smo konačno izišli na glavnu stazu, osvojili smo u biti lažni vrh (5.400 mnv), sumpor dioksid se značajnije osjetio u zraku. Vidljivost je skroz bila slaba. Sad znam da ovdje već možete slaviti, jer je zadnjih 200 metara visinski do vrha (5.610 mnv) puno blažeg uspona nego ovih 1.200 mnv što smo prešli od zadnjeg kampa do ovdje. Em je za nogu mnogo bolja čvrsta staza, bez leda, dubljeg snijega ili pijeska, na kojima bi gubili snagu. Presabrali smo se, svi smo OK, nakon male pauze vratila se i snaga. Samo treba polako ići, Morteza nije dopuštao brži tempo, a nakon ovoga skretanja nije se nikome ni dalo. Sami vrh smo iz prve promašili, nije ga moguće bilo ni vidjeti, ali smo se brzo ispravili i ona poznata kamena dnevna soba gdje je tabla vrha koju možete vidjeti na internetu nam se pokazala ispred očiju. Uspjeli smo svi.
Proslavili smo uhvativši se u krug zagrljajima i skakanjem u zrak. Imali smo snage za to, ali fotke ne lažu, svima se na licu vidi sa smo nabubrili od visine. Nismo se puno zadržavali zbog najavljenog nevremena, nakon dobrog broja slika krenuli smo sa spuštanjem, ali na drugu stranu. Ništa nismo vidjeli uokolo, svugdje izmaglica.
Uskoro smo i izišli iz izmaglice, otvorio se pogled prema južnoj strani. I tu negdje na 5.000 mnv pri spuštanju nas je počeo šibati jak vjetar sa suhočicom koja je parala lice. Susjedni vijenac planina Dobrar je sav bio taman od padanja i vidjeli smo jasno kako nam grmljavinsko nevrijeme od njega dolazi. Žurili smo do snježnih kuloara, koji bi nam ubrzali spuštanje, jer je spuštanje snijegom brže od spuštanja stijenama. Htjeli smo da se što prije sklonimo.
Kada smo ih se dočepali u početku smo onim krupnim koracima po snijegu silazili dok je ovo nevrijeme još nekako bilo na Dobraru, ali toliko se brzo kretalo prema nama, da je ubrzo došlo u dolinu Haraz, te išlo na nas. Gromovi su tukli u tle doline Haraza. Orilo se sve okolo. Počeli smo jedan za drugim da sjedamo stražnjicom na snijeg i da se odgurujemo, da se sanjkamo bez sanjki, da hvatamo brzinu prema skloništu. Dobro morate paziti da vas brzina previše ne uhvati, jer je toliku dobijete u samo desetak metara da se ne možete zaustaviti. Već ono pomalo morate kočiti rukama i nogama svako malo da se ne pretvorite u metak. Bilo je par bolnih trenutaka kad naletite na stijenu ispod, pa odskočite, ali ovo nam je pomoglo da se u kratkom roku spustimo jedno 700 mnv i brzo dođemo do zadnjeg kampa 3 i da se sklonimo. Bili smo u potpunosti mokri. Kad smo se presvukli, u sobi opet smo krenuli jedni drugim da čestitamo, tek sad smo počeli shvaćati da smo uspon uspješno završili. To večer je sijevalo svugdje uokolo, ali više nas nije bilo briga. Sutra smo se digli da nastavimo spust prema dolini, činilo se da je nevrijeme stišalo, kad mi Morteza odjednom reče da je pitanje da li bi nas sada vodio da mora, što nam je bilo čudno, jer se po nama vrijeme smirilo. Nakon par dana mi je došla Instagram objava od Morteze, samo 4 dana nakon našeg uspona ovdje je bilo toliko nevrijeme u kojem su dva ruska planinara nastradala od udara groma. Cijelo područje oko zadnjeg baznog kampa, oko kojega se snijeg uveliko bio otopio kad smo mi bili, sada je u potpunosti bilo zameteno snijegom koji je neprestano padao. Ako je kod zadnjeg logora ovako bilo, gore prema vrhu mora da je bila apokalipsa. Damavand je skroz nepredvidiv, ovdje snijeg zna iznenada pasti i u kolovozu. Znam da je jedna druga ekipa iz Sarajeva 5-6 dana prije nas odustala zbog nevremena. Imali smo sreće da smo uhvatili taj mali vremenski prozor od 10 dana finog vremena i uz 50-tak Rusa, Bosanaca, Iranaca, Čeha i Bugara, koji su bili u tom terminu uspješno ispenjali.
Ostale dane smo iskoristili da što više vidimo u par dana koje smo imali na raspolaganju. Kao što sam na početku napisao zbog niske cijene goriva vožnja po Iranu u poredbi s našim prostorom je skoro džaba. Kad ste već u Iranu posjetite što više toga, cijena prijevoza kao i smještaja po hostelima je jeftina. Skuplje su ulaznice u muzeje, povijesne i arheološke komplekse i perzijske vrtove. Najbolje je otići što južnije te se svaki dan vraćati nazad prema sjeveru, prema Teheranu, odakle ćete na kraju i vratiti avionom za Bosnu. U kasnim noćnim satima smo sjeli u super komforni autobus, te otišli na jug 1.000 km u Shiraz. Trebalo nam je 12 sati da dođemo, te smo vožnju prespavali i time uštedjeli jednu noć hostela.
- dan – U Shirazu posjetili Vakil kompleks, Hafezov mauzolej i Eram Garden (dvije džamije vrijedne posjeta su bile u renoviranju, pa nismo uspjeli ući u njih). Noćenje u Shirazu u hostelu tradicionalnog iranskog izgleda.
- dan – Sutra dan put prema Esfahanu, unajmljenim kombijem i vozačem te usput cjelodnevno obilaženje: Persopolis, Naghsh-e Rostam i Pasargad. Noćenje u Esfahanu u hostelu tradicionalnog iranskog izgleda.
- i 4. dan – Obilazak Esfahana. Oblikazak trga Naghsh-e Jahaanu, kapije i džamije šaha Abasa (Šahova džamija), te džamije šaha Lotf Allaha sve u sklopu trga, velikog bazara u sklopu istog trga. Svaka ulica u Esfahanu ima drvored, grad prelijep, uredan i čist. Obilazak vrta Chehel Soton. Obilazak mostova Khajoo i Si-o-Se Pol građenih u tradicionalnom stilu. Posjeta armenskoj katedralnoj crkvi Vank. Ovdje smo bili na prezentaciji izrade iranskih ćilima u kući lokalnog preprodavača.
- dan – put za Kashan. Obilazak nevjerojatnog sela Abyaneh. Obilazak zaratustrijanskog svetišta, Hrama Vatre u gradiću Natanz. Ovdje smo kupili najpovoljniji šafran visoke kvalitete što smo do tada imali u ponudi po drugim mjestima. Dolazak u Kashan, obilazak vrta Fin Garden te samog Kashana. Ovdje smo propustiti Tabatabaei – historijsku kuću. Kashan je prevruć. Noćenje u hostelu i sutra put prema Teheranu, prema aerodromu. Let nam je bio u podne.
Ovim putem velika zahvala našim sponzorima i donatorima bez kojih realizacija ove ekspedicije bi bila puno teža:
Planinarski savez Herceg-Bosne,
SPORTSKI SAVEZ OPĆINE NOVI TRAVNIK,
IMPERIJAL d.o.o. Novi Travnik,
TRSAT-POLO d.o.o. Novi Travnik,
Društvo prijatelja Hajduka Novi Travnik,
hvala od srca svima!
Tekst: Mišo Kajiš
_______________________________________________________________________
[1] Podrijetlo i značenje riječi “Damavand” su nejasni, ali neki istaknuti istraživači nagađaju da vjerojatno znači “planina iz koje se dižu dim i pepeo”, aludirajući na vulkansku prirodu planine. Klikni za povratak na glavni tekst
[2] Ime Alborz izvedeno je iz Harā Barazaitī, legendarne planine u Avesti, glavnom tekstu zoroastrizma. Harā Barazaitī je od protoiranskog imena, Harā Bṛzatī, što znači “planinski bedem”, a u smislu planinskog čuvara. Identičnu etimologiju dijeli i kavkaska planina Elbrus (najviši vrh Evrope) čiji je naziv metateza imena „Alborz”. Klikni za povratak na glavni tekst
[3] Ime Dobrar dolazi od Do-brar (dva brata). Iz doline Haraza kao i sa podnožja Damavanda, moći ćete vidjeti najviši vrh 4.075 mnv i njemu susjedi identičan, po kojem je planina vjerojatno i ponijela naziv. Klikni za povratak na glavni tekst
[4] Pogodnosti koje smo imali angažiranjem agencije:
- Kupovina SIM kartice iranskog telecoma (može se na aerodromu) i VPN za korištenje društvenih mreža tipa Instagram, Whatsapp itd. Do ovih mreža je nemoguće internetom iz Irana doći, pa se koriste VPN. Mi smo za android koristili VPN aplikaciju: v2rayNG. Kada stavite karticu iranskog telekoma, neće vam se baš odmah pojaviti signal, već treba sačekati dosta vremena. Stavite da je preferirana mreža 3G. Inače Internet im je odličan. Do jedno 3.500 mnv ćete ga imati kontinuirano, a iznad povremeno
- Prebacivanje sa aerodroma Teherana do Damavanda.
- Noćenje u Reynehu ili Polouru.
- Kupovina ulaznica u nacionalni park Damavand (50$). Ulaznice se kupuju u uredima planinarskog saveza Irana nadomak Polouru, gdje je i ured predsjednika planinarskog saveza za tu pokrajinu, što je obilježeno na donjoj slici kao Camp 1.
- Unajmljivanje terenskih vozila za prebacivanje od Reyneha ili Poloura do drugog baznog kampa na 3.020 mnv (džamija).
- Unajmljivanje mula za transport opreme od drugog do trećeg baznog kampa na 4.250 mnv
- Rezerviranje smještaja u svim baznim kampovima.
- Opskrba hrane i vode cijelim dijelom uspona. Ovdje stoji da ne morate sve nositi sa sobom, jer mala trgovina radi pored kampa 2 (Džamija) gdje je moguće kupiti vodu i grickalice, dok kuhinja radi u zadnjem kampu 3, gdje je pored čvrste hrane također moguće kupiti vodu i grickalice.
- Tri smjera uspona su ucrtana u Open Topo Map, pa bez obzira koju planinarsku navigaciju koristite, izabiranjem ove besplatne karte imat ćete dobar track do samoga vrha. Osobno sam koristio OruxMap koji vam je u također besplatan ako ga skinete sa službene stranice, a ne preko Trgovina Play. Moguće je jednim smjerom otići i drugim se vratiti od zadnjeg kampa ka vrhu i nazad, što smo mi i uradili.
- I naravno na kraju, unajmljivanje mula za spuštanje transportnih torba od trećeg do drugog kampa, i terenaca za prebačaj vas i opreme od drugog do prvog kampa. Klikni za povratak na glavni tekst
[5] Podatci agencije Round Persia:
RoundPersia@gmail.com
Vila Shahr Town, District 21,
Teheran, Iran
Instagram; Phone: +989375546797 Klikni za povratak na glavni tekst
[6] Kir II Veliki je začeo Perzijsko carstvo, te na njeno čelo postavio Ahemenidsku dinastiju. Ahemenidska dinastija kao vladarska plemićka kuća traje od 700 g. pr. Kr, kao vazalna Medijskim kraljevima. U perzijskom ustanku sredinom VI st. pr. Kr Kir II Veliki je zbacio Medijskog kralja Astijaga, pokorio Mediju, te sebe proglasio kraljem novo osnovanog Perzijskog Carstava. Njegovi nasljednici će održati ovu dinastiju na vlasti sve do 330 g. pr. Kr kad je Aleksandar veliki pokorio Perziju i zbacio zadnjeg kralja iz ove dinastije Darija III. U vremenu ahemenidske dinastije Perzija je izrasla do najvećeg carstva što je svijet ikada vidio. Kir je osvojivši Babilon 539 pr. Kr dopustio Izraelcima da se vrate u Izrael iz babilonskog sužanjstva i pomogao pri obnovi Hrama. Torah mu zato daje skoro mesijansku čast. Poznat je njegov cilindar na kojem svakom pokorenom narodu jamči slobodu vjere i to je prvi pisani spomenik o ljudskim pravima u povijesti. Palaća mu je bila u Pasargadu nedaleko od Persopolisa i nekropole Naghsh-e Rostam, na jugu Irana, sada pokrajina Fars. Grobnica mu je također u Pasargadu i oblika je mezopotamijskog ziggurata sa 6 nivoa stepenastih terasa na čijem se vrhu nalazi grobna komora u obliku pravouganoe kuće sa krovom na sljeme. Moguće je na ulazu kompleksa uzeti 3D naočale kojim je moguće vratit vrt, redove čempresa koji su okruživali ovu grobnicu. Umro je 530 g. pr. Kr. Njegovih epitaf kaže ovo: „O čovječe, ja sam Kir, koji je utemeljio Perzijansko carstvo i kralj sam Azije, ne ljuti se niti budi ljubomoran na mene ili ovaj spomenik.“ Klikni za povratak na glavni tekst
[7] U mjestu Naghsh-e Rostam, južno i nedaleko Pasargada, moguće je ispratiti 4 grobnice kraljeva ahemenidske dinastije koji su naslijedili Kira Velikog i to redom, Darije I Veliki (522-468 pr. Kr.), zatim Darijev nasljednik Ksersko I (onaj iz filma 300 sa Spartanskim Leonidom), te zatim Artakserks I, te Dario II. To je u biti velika vertikalna litica, koja je od davnina bila sveto mjesto. Grobnice su uklesane u ovu liticu jedna pored druge i ogromnih su dimenzija. Svima je zajedničko to da je u reljefu prikazan tron kralja koji nose predstavnici pokorenih naroda (isti motiv se ponavlja i u Persopolisu), dok kraljevi stoje na tom tronu ispred oltara vatre, a iznad njih je krilati sunčev disk sa ljudskim likom u sredini (Faravahar). Grobnice na fasadi litice su u obliku velikih krakovima širokih križeva, a ulaz u grobnicu je u sredini ovoga križa. Kroz ovaj ulaz koji je nepristupačan i stoji visoko na litici se ulazi u tri kamene ciste izdubljene u stijeni u kojima su bili smješteni ostaci preminulih kraljeva. Također ispod ovih grobnica su uklesani kameni reljefi kraljeva iz dinastije Sasanida, dinastije koja je vladala nakon ahemenida nekih 600 godina poslije. Prikazuju pobjede kraljeva sasanidske dinastije u ratu sa Rimskim carevima, kao i investituru kraljeva iz te dinastije od samog vrhovnog boga Ahura Mazde, koji je ovdje prikazan na konju. Perzijski kraljevi od ahemenidske i sasanidske dinastije su bili Zaratustrijanci i jako je neobičan ovaj prikaz Ahura Mazde jer su drevni Perzijanci zazirali od prikaza vrhovnog boga u bilo kojem zemaljskom realističnom obliku. Dozvoljeni su bili samo simboli poput sunca, vatre ili simbol Faravahar, koji su naglašeno samo simboli. Ovdje je najmističnija Kocka Zaratustre (Kaba Zartoš) koja stoji nasuprot ovih grobnica. To je samostojeća građevina pravokutne osnove 7,3×7,3 m i visine 14 m u čije gornje odaje vode stepenice. Nepoznate je svrhe kao i vremena građenja, a na njoj stoji natpis zaratustrijskog svećenika Kartira o svom zalaganju za svoju vjeru. Uslijed religiozne čistke ohrabrene i dirigirane od njega, a za vrijeme sina Šapura I, ovog istog što je prikazan na reljefu kako sjedi na konju dok mu rimski car Valerijan klanja, nastradao je prorok Mani, čiji sljedbenici su se po njemu nazvali Manihejci. Nagađanja o svrsi vode od toga da je to grobnica, pa do toga da je zaratustrijanski hram vatre. Klikni za povratak na glavni tekst
[8] Južno od Pasargada i Naghsh-e Rostam i nedaleko od njih se nalazi ceremonijalna prijestolnica Persopolis. Najveći događaj koji se ovdje periodično održavao je bila ceremonija proslave Nove Godine Norvuz, koja je imala religiozno značenje. U Persopolisu su perzijski kraljevi ahemenidske dinastije, počevši sa Darijem I Velikim (522-468 pr. Kr.), izgradili velelijepe palače i ceremonijalne odaje, a tu je bio i trezor države. Aleksandar Veliki je ukinuo vladanje ove dinastije, zbacivanjem zadnjeg kralja iz te dinastije Darija III 330 pr. Kr. i tom prilikom je i uništio Persopolis, te iz trezora odnio srebra u vrijednosti 63.265.000.000 današnjih dolara. Trezor je već bio dosta istrošen od skupih ratova i pohoda koji su vodili svi kraljevi ahemenidske dinastije par stoljeća do Aleksandra, pa se samo može domišljati koliko se ovdje znalo skupiti novca od danaka pokorenih naroda. Od materijalnih ostataka Persopolisa, tj. od onoga što je ostalo najaviše će vas dojmiti ogromne skulpture hibridnih mitoloških bića, visokih 10 m koji čuvaju ulaz na kapiji koja se zove „kapija svih naroda“ i kroz koju prvo trebate proći. Glave su ljudske, tijela bikova sa krilima. Kapiteli stupova kojima su prožete sve palače Persopolisa su oblika leđima sučeljenih bikova, lavova, konja i mitološki ptica, i ogromnih su dimenzija. Par stupova koji su ostali stajati su također ogromnih dimenzija. Na vanjskim zidovima Persopolisa moguće je vidjeti nevjerojatnu vještinu zidanja sa ogromnim blokovima polu ugaonog kamenja, gdje se ovi monoliti kirurškom preciznošću uklapaju jedan u drugi. Svugdje uokolo na reljefima stepeništa prikazani su predstavnici pokorenih naroda kako prinose vazalni danak perzijskim kraljevim, te kraljeva elitna vojska Besmrtnici. Moguće je na ulazu kompleksa uzeti 3D naočale putem kojih se u virtualnoj stvarnosti može vratiti prvotni izgled na točno određenim točkama u kompleksu. Ali mi nismo imali sreće sa ovim, jer smo jednu te istu sliku imali na svakoj točci. Iznad Persopolisa je grobnica Artakserska III, a nedaleko i nedovršena grobnica Darija III, kojeg je porazio Aleksandar Veliki. Klikni za povratak na glavni tekst
[9] Svi vladari dinastijskih kuća Ahemenida, Parćana i Sasanida su bili Zaratustrijanci ili po nekima Mazdaisti. Prorok Zaratustra (polovina II milenija pr. Kr.) je reformirao stara mazdaistička vjerovanja iranaca (tako nazvana po imenu vrhovnog boga Ahura Mazda, Gospodar Mudrosti) koja su srodna vjerovanju vedskih Indijaca. Odlikovala se politeizmom, zazivanjem i obožavanjem više bogova, a on ju je reformirao u nešto što se približno može nazvati monoteizmom, tj. vjerom u jednog boga, gdje je samo jedan vrhovni bog Ahura Mazda, stvaratelj i održavatelj svega, koji je svojom mišlju stvorio sve što postoji. Niži bogovi i božanski entiteti prijašnje vjere su sada samo njegove emanacije ili poslužujući anđeli. Reformirana vjera je strogo etička i dualistička (borba zla i dobra kako na etičkom tako na kozmološkom planu), sa naglaskom na dobroj spoznaji stvari, te njegovanju dobrih misli, riječi i dijela. Ovim čovjek učestvuje zajedno sa vrhovnim bogom i njegovim nižim božanstvima u borbi protiv zla, uosobljenog u zlom duhu Angra Mainju, te njegove vojske zlih duhova. Vjerovali su u konačnu pobjedu dobra, u preporođenje ne samo čovjeka, već i svega stvorenog, u ponovno uskrsnuće mrtvih. Preporođeni čovjek je viši oblik čovjeka pročišćen od neznanja i bilo kojeg utjecaja zla. Duša čovjeka postoji i prije njegovog života na zemlji, a sjedinjavanjem duše sa tijelom, duša biva u tamnici tijela. Ispravnim religijskim djelovanjem ova duša se ne samo vraća svom ishodištu, već biva i „ljepša“ prije nego što je se utjelovila u tijelo. Sve ove religijske koncepcije će ostaviti nemjerljiv trag na evropskoj i blisko istočnoj religijskoj sceni. Jak utjecaj su izvršile na oblikovanju mišljenja različitih kršćanskih sekti ranog srednjeg vijeka, pogotovo nakon proroka Manija (III st. n. e.), koji je spojio elemente kršćanstva i zaratustrijanstva, kao i budizma. On je prorokovao u vremenu dinastije Sasanida za vrijeme Šapura I, istog onoga čiji reljef možete vidjeti u Naghsh-e Rostam kako pobjeđuje rimskog cara Valerijana. Ubijen je od sina Šapura I, Bahrama I koji je provodio reformu zaratustrijanstva u carstvu pod djelovanjem moćnog svećenika Kartira. Ovaj moćni svećenik je ostavio zapis o svom zalaganju za svoju vjeru na Kabi Zaratustre koju možete vidjeti u Naghsh-e Rostam, kao i na susjednom mjestu Naghsh-e Rojab. Manijevi sljedbenici će po njemu biti nazvani Manihejci. Klikni za povratak na glavni tekst
[10] Mitologija Damvanda je ogromna. On zajedno sa cijelim gorjem Albruza je u Avestama (zbirka svetih knjiga Zaratustrijanaca), predstavljen kao kozmički stup, tj. kozmička planina. Mjesto gdje se zemlja i nebo spajaju. Mjesto prelaska između zemaljske uvjetovanosti u duhovni nebeski svijet, time i transformacije ljudske duše. Mjesto gdje se dobro i zlo sudaraju, ali u kojem uvijek pobjeđuje dobro. Mjesto je prelaska preminulih duša u svijet bogova, on je Činvat most kojim duše preminulih idu na onaj svijet. (Put do raja vodi mostom preko pakla i to je Činvat most. Dobre duše prelaze bez problema, dok se za loše on suzava te padaju u pakao. Identičnu priču možete čitati u etnološkim zbornicima naših naroda o predstavama sudbine duše poslije smrti). Tako su Damavand držala ne samo reformirana zaratustrijanska vjerovanja, već se i pretpostavlja i stara mazdaistička vjerovanja. U podnožju Damavanda su postojala, ali i dan danas postoje mjesta svetkovanja zaratustrijanskih vjernika. Pored ovoga zbog njegove neotuđive svetosti on je postao pozornica za gomilu folklorno bajkovitih priča. Na primjer, dolaskom u 3 kamp dočekat će vas veliki pano na kojem je prikazana mitološka ptica Simargl i iranski mitološki heroj strelac Araš. Simagrl je mitska ptica koja živi na Damavandu i prikazuje se samo onima koji su tu došli čista i posvećena srca da traže posvećene, dok je Araš mitološki strijelac, koji je prepirku sa Turanskim narodima prekinuo tako da spornu granicu između ova dva naroda odredio ispaljujući strijelu sa vrha Damavanda prema centralnoj Aziji. Strijela je pala iza rijeke Oxus u centralnoj Aziji, te je uspostavljanjem granice, uspostavljen mir. On sam je životno nastradao u ovome. Prije reforme stare mazdaističke vjere, ali i poslije, držalo se da sunčano božanstvo Mitra, koji je zaštitnik ugovora, pravde i zakletvi obitava na Damavandu. Mitološki kralj i junak Ferudin je pobijedio zlog kralja Zahak, tiranina sa čijih su ramena izrasle dvije zmije, te ga zatvorio na Damavandu, ali to je novija verzija koje svoje uporište ima u starom mitologemu u kojem bog gromovnik ubija zmaja. Njegovo ime je izvedeno od starog iransko indijskog Trita i srodnog Treaton, bog groma, dok je Zahak u stvari zmaj Azi Daka (naše Aždaja). Damavand je pozornica i za druge epske priče perzijskog pisca Ferdusija. Keyumars prvi kralj na svijetu, se spustio s nebesa na planinu Damavand i bio je prvi kralj koji je donio pravdu ljudima. Ovdje je mjesto gdje se i legendarni kralj Jamšida borio protiv demona. Legendarni iranski heroj Rustem je ovdje pobijedio bijelog Diva koji je predvodio armiju demona. Klikni za povratak na glavni tekst
[11] Najbolje mjesto gdje ovo možete doživjeti je u gradu Esfahanu, na glavnom trgu Trg Naghsh-e Jahaanu (Slika Svijeta). Dimenzija je 560×160 m smatra se jednim od najvećih na svijetu. Trg je sa sve četiri strane okružen kontinuiranom kolonadom niša na dva kata, u prizemnom redu niša su se smjestili dućani. Na južnoj strani je kompleks s džamijom šaha Abasa (Šahova džamija) i pripadajuća kapijom koji gleda na trg. Na istočnoj strani je slična kapija i džamija šaha Lotf Allaha. Kapije ovih džamije su u obliku velikog luka i gledaju na trg, bolje reći povezane su sa ovim nišama i samo su malo povučeni iz reda niša i čine jednu cjelinu s njima, samo što visinom dominiraju. Ukrašene su arabesknim prepletima, nevjerojatne ljepote, koji prikazuju zvijezde i tirkizno plave su boje, a te kapije simboliziraju nebesku kupolu. Iz dva velika isklesana vrča na nivou zemlje u portalu kapije, sa njene lijeve i desne strane, izlazi kameni snop koji uokviruje cijelu kapiju, a predstavlja vodu, koja prateći luk kapije se iz jednog vrča prelijeva u drugi. To simbolizira put stvorenog svemira od Allaha, gdje se jedno stvaralačko djelo, prelijeva u drugo i drži u ravnoteži, što simboliziraju vrčevi sa obje strane koji su spojeni lučnim snopom. Na samim drvenim vratima kapije stoji sličan prizor, isto proporcionalan, samo manjih dimenzija. Ovaj put Vaza je samo sa desne strane kapije, snop koji izlazi iz nje i prati luk drvenih vrata te na lijevoj strani ulazi u zemlju, nema vrča koji bi ga dočekao. Ovo simbolizira put čovjeka kroz život, koji je stvoren od Allaha (vrč), ali vraća se u zemlju. Prelijepi prepleti koji ukrašavaju ovu kapiju svojom simbolikom pokazuju isprepletenost ovoga života i onoga što dolazi, te života i smrti. Kapije su napravljene od mramora i dekorirane su nevjerojatnim ukrasima. Kada uđete kroz nju i dođete pod samu kupolu džamije, vrat će vas zaboljeti pokušavajući da ovu umjetnost uhvatite pogledom. Ukrasi vode pogled prema vrhu prema središtu, dok prstenovi ukrasnih traka ispunjenih arabesknim uzorcima postaju sve manji. Kao da iz vrha iz samog središta, ovaj preplet se radijalno zrači na sve strane kupole, pa sve do zidova i preko njih do dna. Ne smijete propustiti još jedan, drugi koncept ovog trga u Esfahanu koji je dio sljedeće fusnote, a to je da je on perzijski vrt, koji je slika Edenskog vrta. Klikni za povratak na glavni tekst
[12] Perzijski vrtovi su pravo malo botaničko čudo. Većinom su građeni od plemićkih vladarskih kuća u vrijeme od srednjeg vijeka pa naovamo, kao mjesta u kojima su primali zvaničnike ili mjesta kojima su se služili u kontemplaciji i potrazi za smirajem, a sada su otvoreni za javnost. Palače ovih plemića se nalaze većinom na pročelju vrta. Palača i vrt su okruženi višim zidom, koji ih dijeli od vanjskog svijeta. Unutrašnjost je četverokutne osnove, i tu se prostranim rasporedom nasadilo cvijeća, drveća te različitog bilja ne samo iz cijeloga Irana, već i cijeloga svijeta. Većinom je u centru ili negdje pri njegovom vrhu izvor vode u obliku manjeg ili većeg bazena, obloženog većinom plavom keramikom također četverokutne osnove. Voda se kanalima obloženim keramikom iste plave boje vodi do perifernih dijelova vrta. Kad je bazen u centru, kanali iz centra obično slijede četiri kardinalna pravca, sjever, zapad, jug i istok, Klupe na diskretnim udaljenostima i šetališni popločani putovi vam služe da na različite načine doživite ovaj raj. Ptice su prirodno našle dom u ovom mirnom raju, među krošnjama. Vrtovi su velike površine, a u nekima od njih možete provesti cijeli dan. Devet perzijskih vrtova je na UNESCO listi svjetske baštine. U Shirazu, ako vas put navede da posjetite Persopolis, Naghsh-e Rostam i Pasargad, možete posjetiti vrt Eram Graden, u Kashanu vrt Fin Garden, u Esfahanu vrt Chehel Soton. Trgovi u Esfahanu i Kashanu su također uređeni po uzoru na perzijske vrtove. U Esfahanu je u centru veliki bazen iz kojega prema sve četiri strane kanali vode vodu. Ogromne zelene površine, sa cvijećem, niskim drvećem i rastinjem se nalaze oko ovoga bazena. U Kashanu je centralna fontana natkrivena velikom kupolom. Iz nje na sve četiri strane vode kanali vode, uokolo je sve zelena površina sa zasađenim cvijeće i drvećem. Naravno da ima i drugih izvedbi ovih vrtova, ali ovo je osnovna, sve druge su izvedene iz ovoga koncepta. Interesantno je da perzijski vrtovi čuvaju uspomenu na Edenski vrt, gdje je u središtu vrta izvirala rijeka koja se dalje granala na druge četiri koje su natapale cijelu zemlju. Zelene površine oko centralnog bazena simboliziraju cijeli svijet. Kanali s vodom usmjereni prema sve četiri strana svijeta predstavljaju ove rajske rijeke. Trg u Esfahanu se zove Slika Svijeta, na glavnom pročelju koje dominira cijelim trgom je velika Šahova džamija. Uz sve navedeno o simbolici ove džamije i njene kapije (fusnota 11), kao mjestu prebivanja svetog i to uz sami vrt, jasno je da je i to aluzija na Edenski vrt, gdje je i po islamskoj i biblijskoj predaji božanstvo boravilo u neposrednoj blizini čovjeka. Ali tu ova simbolika ne prestaje, perzijski ćilimi kao jedan od osnovnih motiva imaju motiv perzijskog vrta, koji je opet simbol Edenskog vrta. Perzijski ćilimi također imaju i motiv drveta života, s čime se više upotpunjuje ova simbolika. Klikni za povratak na glavni tekst